Da sam ja Maradona

Čudna je naša potreba, a namjerno pišem potreba, da duboko osjećamo odlazak u vječnost ljudi sa kojima ne dijelimo geografsku, istorijsku, pa čak ni kulturnu povezanost. Gledam od sinoć sebe i svoje vršnjake kako tugujemo za najvećim fudbalerom svih vremena, ali fudbalerom kog nismo mogli zapamtiti – bio sam isuviše mali da zapamtim prvenstvo 1990., tako da mi je prvo sjećanje na fudbal i Argentinu ono izbacivanje Maradone sa SP 1994. što tada nisam razumio.…

"Da sam ja Maradona"

Londonske šetnje i nemiri

            Prethodne godine su za Crnu Goru bile godina protesta. Protestovalo se za čemprese i parkove, za rijeke i potoke, za pašnjake i planine, za hramove i vjeru. Protestovalo se protiv korupcije i pljačke, protiv lokalnih vlasti, ministarstava, tužilaštva i prije svega vrha vlasti oličene u partijama koje vladaju sedamdeset i pet godina (DPS, legalno preimenovan iz nekadašnjeg Saveza komunista). U klasičnom crnogorskom maniru, istovremeno su živjela dva narativa, bilo o kom protestu da se…

"Londonske šetnje i nemiri"

Kad je Crveni oktobar plovio ka Lenjingradu

“Imaj povjerenja u to da će istorija pošteno cijeniti ove događaje i da se nikad nećeš sramiti djelima svoga oca. Ni u kom slučaju nemoj biti od onih koji kritikuju kritike radi. Takvi ljudi su licemjeri – slabi, bezvrijedni ljudi koji nemaju snage da izjednače svoja djela sa svojim riječima. Želim ti hrabrost, dragi moj. Budi jak u vjeri da je život predivan. Budi pozitivan i vjeruj da će Revolucija uvijek pobjediti.“ Valerij Sablin, svom…

"Kad je Crveni oktobar plovio ka Lenjingradu"

Sa Sapfo i Pitakom u Mitileni

S tronom zlatnim besmrtna Afrodito, mudro čedo Zeusovo, preklinjem te: Nemoj, o vladarice, plačnom tugom slomit mi srce! Sapfo – Himna Afroditi Čuvena je misao stoičkog filozofa Seneke da “Sudbina vodi onog koji hoće, a vuče onog koji neće (Ducunt volentem fata, nolentem trahunt). Zato bi se reklo da mi je džabe da nastavljam sa ignorisanjem poezije koju, kao što sam napisao i prije dvije sedmice, ne razumijem baš najbolje. Tekstovi, ova putovanja “Između polova”…

"Sa Sapfo i Pitakom u Mitileni"

Staza kojom (ni)sam pošao u Veneciju

Priznat ću jednom život kad zađe Ljeta prođu i tuga nijema Izmeđ’ dva puta birao sam rađe Onaj kojim se ide rjeđe I osim te druge istine nema. Robert Frost – Staza kojom nisam pošao (preveo Ante Tomić) Izbjegavam da spominjem poeziju u tekstovima iz jednog prostog razloga – ne čitam je dovoljno, još manje je osjećam a ponajmanje razumijem. Broj pjesnika koje čitam mogu biti nabrojani na prstima jedne šake: Prever, Neruda i Kavafi.…

"Staza kojom (ni)sam pošao u Veneciju"

Nema više „pravih“ vrijednosti

Jedno od meni omiljenih, moram to blago pogrdno nazvati, smatranja, je lamentiranje nad nestankom pravih vrijednosti, nad time što današnja omladina navodno samo želi da konzumira nekvalitet za razliku od starijih, mudrijih, boljih generacija. Nigdje to nije tako primjetno kao u priči o književnosti. Svake godine tako postoji novi zlikovac u tom udruženom zločinačkom poduhvatu – ove godine je to Aca Lukas, prije je bila Marijana Mateus, blogerka Zorannah i drugi. I lament je uvijek…

"Nema više „pravih“ vrijednosti"

Guilty pleasures

            Odnedavno sam član jedne jako dobre fejsbuk grupe pod imenom “Ljubav je hladnija od filma”. Raznorazni ljubitelji sedme umjetnosti postavljaju različita pitanja, razmatraju omiljena ostvarenja, diskutuju. Za promjenu, jedno prijatno i kulturno fejsbuk iskustvo bez prepucavanja, svađa, neprijatnosti. Ali nije to razlog pisanja ovog teksta. Naime, naišao sam u poslednjih par dana na više objava koje tematizuju pitanje filmova koji vam se sviđaju a ne bi trebalo da vam se sviđaju, takozvane “guilty pleasures”.…

"Guilty pleasures"

Jedna bijela patka na zidu

            Ljudska priroda, kako to gordo zvuči. Ako već ne želim početi tekst sa citatom nekog mudrog čovjeka iza čijeg ću se autoriteta skloniti onda povremeno pribjegavam gordom nastupu “u ljudskoj je prirodi da…”, misleći da time otkrivam velike, duboke misterije i da to pomenutom tekstu daje jednu veliku važnost. Štaviše, zagledanost u velike teme, obrađivanje principa dobra i zla, milosti, pravde, ljubavi, vjere, vječnosti i Boga predstavlja lijepu, ali suštinski uzaludnu namjeru, jer čovjek…

"Jedna bijela patka na zidu"

Iskopaj se Lazare!

Neobična je potreba za pisanjem tokom perioda u kom nema inspiracije. Nemate ideju, preokupirani ste drugim stvarima, možda ste zadovoljni a možda i ne a opet vas nešto grebe u pozadini, nešto jede, čini da vam dan nije kompletan, bilo koji dan koji ste proveli bez jednog napisanog slova. Mi, narkomani skribomanije, hiper-proizvedeni u ovom dobu masovne kulture u kome svako od nas može naći makar neku malu publiku, patimo višestruko – patimo jer nemamo…

"Iskopaj se Lazare!"

My Back Pages

Crimson flames tied through my ears, rollin’ high and mighty traps Pounced with fire on flaming roads using ideas as my maps „We’ll meet on edges, soon, “ said I, proud ‘neath heated brow Ah, but I was so much older then, I’m younger than that now Dilanova pjesma My Back Pages ima refren koji djeluje baš onako besmisleno dilanovski – bio sam toliko stariji tada, da sam mlađi od toga danas. Nisam neki prevodilac…

"My Back Pages"

Knjiga „Između polova“

Zahvaljujući Sumatra izdavaštvo ubrzo iz štampe izlazi knjiga „Između polova“, skup putopisnih kolumni pisanih tokom prethodne dvije godine, a koje su za ovu priliku dodatno uređene i spojene u jedno jedinstveno djelo. Između polova će tako činite 32 kolumne raširene na 4 kontinenta i 19 država u kojima se putopisi spajaju sa temama iz kulture, istorije, filozofije, politike, muzike i mnogo čega drugog. Neobičan putopis, od Brazila do Australije, od Sapfo do Rodžer Votersa. „Između…

"Knjiga „Između polova“"