Muzičar Bili Breg ima jedan sjajan stih koji kaže: “ako vas niko ne razumije, započnite sami svoju revoluciju i preskočite posrednike”. Baš to se desilo ovdje, ovo nezadovoljstvo, ove proteste, ovu čempres revoluciju su poveli građani, pojedinci. Svaka čast svima koji su tu od prvog dana, koji nose ovu borbu četiri mjeseca, nevažno da li su organizovali, stražarili, fotografisali, komentarisali ili se jednostavno pojavljivali kad god je bilo potrebno. Moj duboki naklon svima vama. Napadaju nas da politizujemo jedno pitanje, i ja im na to kažem – prostorno planiranje jeste politika. Politika dolazi od grčkog politikos i znači “građansko, javno, društveno” a ne, kako vi mislite gospodo političari iz vlasti “tajkunsko, kvazi-investitorsko, lično-interesdžijsko ponašanje”. Zato je ovo ovdje dobra politika, na mjestu gdje su građani, prvo svako za sebe a onda u grupi, iskazali šta smatraju za javni i društveni interes, a na vama je, gospodo političari da slijedite i da djelujete u skladu sa tim. Nije politika da vi namećete nama, već da mi namećemo vama! Vi ste u službi naroda!
Podsjetimo se zato naših zahtjeva:
1. Zaustavljanje radova kod gimnazijskog parka i nalaženje alternativne lokacije za vrtić
2. Odgovornost onih koji su devastirali park i počupali 94 višedecenijska čempresa
Znate, neki kažu, šta sad da radimo, čempresi su pali. Ali u svakoj borbi postoje žrtve i mene srce boli što je ovo drveće, pod kojim smo naučili veliki broj životnih lekcija ako smo išli u neku od ovih škola među kojima se nalazi palo. To drveće jeste palo, ali mi se moramo dalje boriti.
Ovaj protest nije samo za gimnazijski park, nije samo za čemprese. Ovo je protest za svaki park, za svako drvo ali i više od toga. Ovi protesti su za uvažavanje građana, za stavljanja institucija na njihovo mjesto – ponavljam, institucije su tu da služe, ne da komanduju. Ovi protesti su tu da bi se vratio grad onome kome pripada, da bi se vratila država onima kojima pripada. Jer grad je naš, a ne gradonačelnikov, on je samo to da ispunjava ono što su naše želje. Država i obrazovanje su naši, a ne predsjednika vlade i ministra obrazovanja. Oni su samo tu da sprovedu u djelu ono što mi tražimo. Ako to ne mogu da izvedu, onda treba da daju ostavke.
Ova incijativa je uradila sve ispravno od samog početka – išla kroz institucije sistema, paralelno organizovala i građansku neposlušnost i kreativne akcije upotrebe prostora, organizovala skupove, ostala nepartijska iako politička davala stručne komentare i alternativna rješenja tvrdim partijskim saopštenjima. Dok su akcije vlasti, DPS-a i SD-a bile rušilačke uz sadejstvo bagera i pendreka, građanska inicijativa je bila proaktivna i pokušavala je da stvara. Jedna strana je čupala, druga je sadila!
Svako društvo može da funkcioniše na dva načina – na način koji su demonstrirali DPS i SD, a to je način da će „biti onako kako ja kažem“ način što će motorne šege i bageri krčiti dok pendreci zaustavljaju opravdano nezadovoljstvo građana. A moglo bi da funkcioniše na način građanske inicijative, gdje oni koji iz svog džepa plaćaju funkcionisanje ove države daju predloge, podsjećaju na kršenja zakona (ne zaboravite, dozvola za građenje na lokaciji gimnazijskog parka je nezakonita po više tačaka) i pokušavaju da samoinicijativno učine svoj komšiluk, svoj grad, a samim tim i svoju državu boljim.
Zato ovaj protest nije samo jedan dan, samo jedan govor, samo jedna šetnja. Ovi protesti su za svaku situaciju u kojoj se rješenja nameću odozgo silom, u kojoj država krši zakon pa građani moraju da je opominju. Ovo su protesti za svaki park, za svako drvo, za svakog pojedinca kojem se čini nepravda, za svaku grupu, za sve nas koji kažemo – ovo je naš komšiluk, naš grad, naša država i ako ne možete da je uredite po našim željama i po zakonu koji ste sami propisali, onda molim vas, nađite neki drugi posao.
Prijatelji, lijepo je biti slobodan, zar ne? Lijepo je biti ovdje i založiti se za nešto lijepo, ne razmišljati o tome hoće li naš izlazak ovdje uticati na zaposlenje zaovičića i kumovog malog. Lijepo je stati iza nečega svim srcem i ne kalkulisati, ne sitničariti. Nijedna fotelja, nijedan tender, nijedno partijsko saopštenje ne može se mjeriti sa onim što mi osjećamo ovdje, sa slobodom.
Moto ove borbe su ona dva čempresa i riječi Držati uspravno. Svi ovdje držite čela uspravno jer ste hrabri i slobodni, i na tome vam čestitam!
Predlažem još i ovo, držimo ruke sad uspravno! Držimo ih da nas vide, da nas prebroje! Držite ih uspravno!
Znajte, pobjedićemo, koliko god nam trebalo!