Vodena boja Londona (Waters coloured London)

Kada vas put navede u London, ne treba vam turistički vodič da biste znali gdje da pođete. Istorijske emisije i udžbenici, filmovi, serije, knjige su mjesta gdje ste nebrojeno puta vidjeli Big Ben, Vestminster, Tauer Bridž, Trg Trafalgar, Katedralu Svetog Pavla i mnoga druga mjesta. Ono što je možda zanimljivije u posjeti ovom gradu je doživljaj mjesta iz vaših omiljenih knjiga, te se tako možete naći ispred zgrade Senata koja je poslužila kao inspiracija za Ministarstvo istine u Orvelovoj “1984”, popiti pivo u pabu “Pillars of Hercules” iz “Priče o dva grada”, okušati sreću na platformi 9 i tri četvrtine na stanici Kings Kros i poći u Hari Poterov Hogvorts ili praviti piknik na brdu Primrouz, zamišljajući kako bi tu stajala baza osvajača sa Marsa iz knjige ”Rat svjetova”. Ako bismo ovome uključili ključne lokacije iz filmova, serija (pažnja, “Mućke” nisu stvarno snimane u Pekamu tako da ništa nećete prepoznati) ili muzike (za vozače ne postoji raskrsnica koja više frustrira od one pred zebru na čuvenom Ebi Roudu) turistički obilazak bi trajao mjesecima. Jedno od tih ikoničnih mjesta je termoelektrana Batersi.

Neobično je da nešto stvoreno isključivo za upotrebu, za proizvodnju struje, postane simbol.

Veliki broj filmova je sniman tu, od “Mračnog viteza” do “Sneča” i “Farenhajta 451”, nalazi se u pozadini poznatih spotova, a alegorijski je korišćena u mnogim djelima. Ono što ju je načinilo simbolom je omot za album “Animals” grupe “Pink Floyd”. Čuvena fotografija na kojoj balon svinje (nazvana Aldži) leti iznad termoelektrane je urezana u pamćenje svim ljubiteljima rok muzike i iako je takva scena sama po sebi moćna, nije slučajno odabrana za ilustraciju. Animals je konceptualni album koji malo izvrće role iz Orvelove “Životinjske farme”. Dok se Orvel mahom bavio staljinizmom, Voters, Gilmor i ostali sviraju o kapitalizmu, prije svega pretvarajući pse – koji su kod Orvela tajna policija – u biznismene. Tako Batersi, koji je te 1977. godine bio polako pripreman za gašenje, postaje alegorija kapitalizma u kojem vrijedno i disciplinovano rade horde “ovaca” dajući struju prije svega psima, biznismenima u Sitiju (poslovnom dijelu Londona) dok svuda iznad lebde svinje – političari. Kraj albuma je takođe drugačiji od knjige, jer stihovi (izvrnuta verzija biblijskog Psalma 23) govore o ovcama koje brutalno zbacuju pse i ostaje nejasnoća šta će se dalje dogoditi i kada se završi album i kada termoelektrana prestane sa radom.

Pogled sa brda Primrose

Valorizacija je samo jedna u nizu riječi koje su domaći političari i njima bliski mediji profanisali, ali ne postoji bolji termin da opiše šta se dogodilo sa Batersijem. Štaviše, njegova sudbina najbolje opisuje prilagodljivost kapitalizma te koliku je grešku Karl Marks (sahranjen nekih 10 kilometara od termoelektrane na groblju Hajgejt) napravio kada je smatra da će se ovaj ekonomski sistem relativno brzo urušiti. Termoelektrana koja je pred gašenjem jer zbog dotrajalnosti nije više isplativa postaje simbol oronulog kapitalizma i njegove neljudskosti na omotu albuma “Animals”. Zahvaljujući tom omotu, milionskom tiražu albuma i ekstravangntim nastupima grupe “Pink Floyd” četiri bijela dimnjaka dostižu ikonični status i bivaju zaštićeni kao spomenik Londona da bi 2012. ogromni malezijski investitor kupio cio prostor na kome gradi apartmane, restorane, kancelarijski prostor uz obavezu da ne mijenja čuveni izgled termoelektrane. Ako ništa drugo, ovaj primjer nam pokazuje adaptivnu moć kapitalizma, voljeli mi taj sistem ili ne.

Neposredno nakon objavljivanja prethodnog teksta “Između polova” u žižu javnosti je opet došao Rodžer Voters, basista i kreativna snaga “Pink Floyda” za vrijeme gorepomenutog albuma. On je, održavši koncert u Sao Paolu, direktno prozvao jednog od kandidata koji su ušli u drugi krug – Žaira Bolsonara. Rekao je, između ostalog: “Kao zastupnik ljudskih prava – a to uključuje i pravo na miran protest u skladu sa zakonom – ne bih volio da živim pod vlašću nekog ko smatra da je vojna diktatura dobra stvar”. Osim ovoga, na video-bimu našla su se imena političara koje proziva zbog rasta neofašizma, pa se tako Bolsonaro našao u društvu Trampa, Faraža, Le Pen, Kurca, Orbana i Kačinskog, dok je Putinstavljen sa upitnikom. Ovakva scenografija je podijelila publiku, kao što je i podijeljena na izborima, te je jedan dio aplaudirao, a drugi ga posipao uvredama.

Detalj sa koncerta

Neko bi se mogao zapitati, šta će ovo Votersu? Čovjek od 75 godina, čija je prethodna turneja donijela najveću zaradu nekom solisti, samo sebi pravi probleme političkim istupima. Nedavno su njemačke televizije odustale od otkupa njegovog nastupa uživo zbog “antisemitskih stavova” – a ti stavovi su njegovo zalaganje za bojkot izraelskih proizvoda iz razloga što smatra da ta zemlja sprovodi aparthejd. Takođe je potpao pod žestoku kritiku zapadnih medija kada je odbio da podrži “bijele šlemove” u Siriji nazivajući ih terorističkom organizacijom koja sarađuje sa Al-Kaidom. Šta mu treba da na koncertima koje prati ogromna scenografija termoelektrane Batersi izbacuje slike Trampa, Tereze Mej, Makrona uz pogrdne natpise i pjesmu “Pigs: Three Different Ones” te zašto je na prethodnoj turneji morao da pušta snimke Obame kako opravdava masovno prisluškivanje i Hilari Klinton kako hvali udare dronovima. Mogao bi jednostavno da svira, da broji pare i da ne razmišlja o negativnom publicitetu i bijesnim fanovima. Ni koncert sa ove turneje kojem sa imao prilike da prisustvujem, u maju u Bugarskoj nije prošao bez kontroverzi – u govoru pred kraj, Voters se žestoko osvrnuo na imperijalnu politiku Vašingtona i Londona, njihovu želju da krenu u otvoreni sukob sa Teheranom, što bi dovelo do konfrontacije NATO-a sa Moskvom. Svemu tome je dodao da, ne samo da ne želi da ratuje sa Rusima, već da oni, iako su griješili u svojoj istoriji (a ko nije?) su zaslužni što danas ne živimo pod čizmom nacizma. Ovaj govor je doveo do velike debate u bugarskom društvu, gdje su mnogi atlantisti požurili da nazovu basistu neznalicom, glupakom, komunistom i Putinovim pajacem, što dovoljno govori o snazi njegovih riječi.

S druge strane, zašto jedan umjetnik ne bi posvetio posljednje godine života boreći se za ciljeve koje smatra ispravnim? Štaviše, gledajući Votersov aktivizam, vidimo da je ostalo malo onih kao što je on, jer mnogi istina imaju fondacije i daju sredstva za neki cilj koji smatraju bitnim, ali tamo gdje je njihov najveći uticaj – na koncertu – samo sviraju a jedino što kažu je “vi ste sjajna publika”. Pjesme “Pink Floyd” danas su podjednako aktuelne, a neke čak i aktuelnije nego u momentu kada su pisane. Uvodna pjesma sa čuvenog “Dark Side of the Moon” ima stih: “Don’t be afraid to care”, nemoj se bojati ako ti je stalo. Niko ne mora biti aktivista, svako ima pravo da “troši” svoju slavu na način na koji želi. Jedan od takvih izbora je biti antiratni aktivista i kada pogledamo sasvim je logično što je ovaj čovjek to za sebe izabrao. Voters, koji nije upoznao oca jer ga je odnio Drugi svjetski rat, a čiji otac opet nije upoznao svog, jer je skončao u Prvom svjetskom ratu, nije samo autor fantastične muzike i nekih od najmoćnijih stihova, već i kao čovjek koji jeste griješio, ali je uvijek pred publikom imao lični nastup muzičara kome je stalo. Svakako, njegov antiratni marš, pjesma “Bring the Boys Back Home”, će uvijek biti himna na koju se ustaje bez potrebe za bilo kakvom prisilom.

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.