Pojavila se nova reklama na tv ekranima. Žena gura kolica Njegoševim parkom u Podgorici, lijep je dan, neki bi rekli „nigdje nebo nije plavo…“. Ali ipak nije apsolutno srećna, nešto je muči, budućnost njenog djeteta nije sto posto sigurna, ona i dalje ima briga povodom njegovog/njenog prosperiteta. Dakle vjerovatno se radi o reklami za banku, koja će u sledećih par sekundi da vam objasni novi najpovoljniji kredit koji ćete dobiti za 5 sekundi i otplatiti tako jeftino da nećete ni osjetiti kamate. Kraj reklame će naravno proletjeti u malim slovima u kom su opisani svi troškovi koji će vas najvjerovatnije poslati u dužničko ropstvo. Ali ipak nije reklama o banci! Hm, mora onda da se radi o nekoj sportskoj akademiji, obzirom da je jedini način da prosječno crnogorsko čeljade ostvari snove unovčavanje potencijalnog sportskog talenta te stizanje do najbogatih svjetskih klubova preko mutnih menadžera. Ali nije ni to. Sad je već nejasno o čemu bi moglo biti, nije valjda da su i univerziteti počeli da se reklamiraju i da nam nude budućnost kroz školovanje?
Nije dotle došlo. Žena objašnjava da će biti sigurna oko budućnosti svog djeteta isključivo ako Crna Gora uđe u NATO savez, jer tamo nema kriminala, korupcije, zlih vojevača, govora mržnje, već je to mjesto gdje se dobro zarađuje, gdje dolaze investitori, gdje važi vladavina prava, carstvo Božje na zemlji. Koliko god da je ovakva reklama primitivna i uvredljiva, njeno pojavljivanje (kao i istovremeno pojavljivanje gomile bilborda) ne bi nikoga trebalo da čudi. Politički diskurs se u Crnoj Gori sveo samo na taj sudbonosni čin – da li će Crna Gora na kraju godine dobiti pozivnicu za ulaz u NATO savez?
Istini za volju, ovakvu medijsku idilu povremeno pokvare neki sitni incidenti, recimo kada u bolnici umre novorođenče zbog nehigijene, ili kada se na 15 metara od vrtića, a 20 od policijske stanice u sred bijela dana dogodi pucnjava, da ne spominjemo zle štrajkače koji traže zarađeno ili neodgovorne profesore i đake izgubljene u neozbiljno urađenoj školskoj reformi. Ipak, brzo se sve to zaboravi i vrati se na tu temu, od sudbinskog značaja za naš prosperitet (ne zaboravimo na prosperitet naše djece). Zbilja, idilu nam je na trenutak pokvario francuski predsjednik izjavom da se NATO neće dalje širiti ali objasnili su nam naši gospodari prvo da to on nije baš tako mislio, pa kada je iz njegovog kabineta dato obrazloženje da je upravo tako mislio, onda nam je rečeno da nemamo šta da brinemo, jer neće se pitati jedna nebitna država kao što je Francuska, zato što u tom „demokratskom“ savezu sve biva onako kako kažu Sjedinjene Države.
Imajući u vidu količinu priče oko potencijalnog članstva u NATO, koji ide dotle da navodno vladajuća koalicija opstaje (uz velika odricanja, razumije se), isključivo da bi ispunila taj sudbonosni čin, čovjek ne može a da ne zaključi neke stvari. Vjerovatno ulazak u NATO znači apsolutni kraj korupcije, tog velikog problema koji priznaje i sama vlast. Ali kada pogledate činjenice vidite da postoje NATO članice korumpiranije od Crne Gore (Albanija) kao i da su većinom u istom rangu sa nama (Bugarska, Rumunija, Turska, Grčka, Italija). Osim toga među 5 najnekorumpiranijih zemalja su 3 koje nisu članice saveza. Okej, možda je ovo izuzetak koji potvrđuje pravilo, biće da članstvo u NATO osigurava život bez kriminala. Ali vidjećete da ni tu ne stoje stvari bolje – gore po stopi ubistava su recimo SAD, Estonija, Malta i mnoge druge. Štaviše među prvih 15 zemalja koje imaju najmanju stopu ubistava, svega su 2 članice NATO.
Što se tiče same stope kriminala, bolje se kotiramo od mnogih NATO zemalja, uključujući recimo SAD, Poljsku i Tursku, a na istom smo nivou sa glavnim članicama. Opet, među najmiroljubivijim zemljama se nalaze uglavnom one koje nisu članice saveza. Ostaje još jedna slamka, ekonomija – mora biti da je u zemljama NATO saveza najbolja ekonomska situacija, nema zaduženosti, nema nezaposlenih, sve cvjeta. Ako ste dovde dogurali u tekstu, sigurno znate da činjenice ne govore u prilog takvoj tezi. Nekoliko NATO članica ima veću stopu nezaposlenosti (Španija, Hrvatska, Grčka…), dok među onima sa najnižom stopom, u prvih 25 nema niti jedne NATO članice. Što se stope privrednog rasta tiče opet mrka kapa. Isto stoji i sa iznosom javnog duga u odnosu na BDP, najveći dug imaju većinom NATO članice. Sve ove statistike ne možete čuti na pro-NATO reklamama, seminarima, bilbordima, i ostalim mjestima sa kojih vas bombarduju.
Kritičari mogu pohitati i reći da postoji visoka stopa nezaposlenosti u ne-NATO članicama, kao i visok javni dug, visoka stopa kriminala ili velika korupcija. I biće u pravu. Sa istim problemima se suočavaju zemlje EU, ASEAN-a, BRIKS-a kao i sve nesvrstane države. Ali to samo pojačava moju poentu, da sjutra postanemo članica NATO sve će biti isto. Naši političari, kao i svi ostali NATO agitatori, se ponašaju kao da će nakon ulaska u NATO sve bolnice postati čiste i primjerne, odjednom niti jedan javni službenik neće primiti mito, a kriminalci će potražiti sreću u nekoj zemlji koja nije članica vojnog saveza. Imajući u vidu količinu propagande i prostora koji ova tema uzima u javnom prostoru ne ostaje nam ništa drugo nego da izvedemo ovakav zaključak. Komunističke mantre poznate kao „petogodiđnji planovi“ su zamjenjene pričom o ulaskom u jedan vojni savez – „bolji život je tu blizu, evo, samo što nije“ ili kako naslov ovog teksta kaže – sve će to NATO pozlatiti. Svijet ne funkcioniše tako. Jedino što će se promjeniti ulaskom u NATO je veće opterećenje za budžet zbog obaveze da se odvajaju veća sredstva za odbranu i zbog nametnutih obaveza nabavke samo jednog tipa naoružanja i opreme.
Iako sam izrazito protiv ulaska u NATO, jer osim svih ekonomskih razloga, smatram da je učešće u agresivnom vojnom savezu koji ratuje sa državama sa kojima nikad nismo bili u konfliktu, prije svega nemoralno, priznajem da postoji mogućnost da, makar eksperimenta radi, na trenutak promjenim mišljenje. Evo, biću na 5 minuta pristalica NATO integracija. Čak i sa te pozicije, članstvo nam ne smije biti prioritet. Da bi bio makar kvazi-ravnopravan član bilo kog društva, moraš ispunjavati neki uslov za članstvo, a prvi uslov za članstvo u takvom savezu je da se bude „država“. Crna Gora nije država. Tako je, dobro ste me čuli. Zato što država nije zastava na Ist Riveru, nacionalna reprezentacija i himna od dvije, četiri, sedamdeset-sedam strofa. Država je mjesto gdje je porađaj najradosniji dan u širokom krugu porodice a ne momenat za iskrenu strepnju. Država je mjesto gdje pošteni građani ne strahuju za život u svakom trenutku dok kriminalce puštaju na slobodu sudovi ako se policajci uopšte usude da ih uhapse. Država je mjesto gdje najbolji i najobrazovaniji ne moraju da rade za smiješne naknade dok visoki funkcioneri falsifikuju diplome i stručne radova. Država je mjesto gdje se na korupciju gleda s prezrenjem a ne uz prećutno prihvatanje „kako se taj i taj dobro snašao“. Kad bolje razmislim, na Balkanu vjerovatno i nema države (uz blago koprcanje slavne Grčke jedino). Zato dragi političari, poštovani NVO sektore – gradite državu, uložite taj novac koji koristite za preumljavanje stanovništva kome nije do vojnih saveza i ratova na drugom kraju svijeta u nešto pametno. Okrečite od tih bilborda jednu bolnicu, povećajte plate i rejting profesorima umjesto što snimate reklame, nahranite nekoliko gladnih umjesto što držite okrugle stolove. Budite za nešto lijepo, red je više, ne dovodite neiformisane među nama u zabludu, jer samo neinformisani mogu biti za NATO savez.
Takvo je makar moje mišljenje, ako želite da pročitate još o razlozima za nepristupanje NATO savezu, bacite pogled na tekst: http://stefandjukic.com/2013/08/05/zasto-crna-gora-ne-treba-da-ude-u-nato-savez/
Dragi Stefane,
Uz poštovanje pojedinih argumenata koje si iznio, nažalost moram zaključiti da uopšte nijesi pokazao svijest o praktičnim aspektima koje članstvo u savezu kao što je NATO nudi (naročito u smislu upravljanja krizama i bezbjednosnih inicijativa kao što je Smart Defense, a koje nijesmo uspjeli da implementiramo kroz regionalnu saradnju), kao i sveopštom geopolitičkom slikom koja nas, htjeli mi to da prihvatimo ili ne, ‘tjera’ u ovaj savez, koliko god mi bili saglasni sa njegovom politikom u pojedinačnim slučajevima ili ne. Konkretno, krajnje je nesuvislo smatrati jedan BRICS kao alternativu NATO-u u smislu obezbjeđivanja bezbjednosti.
Ipak, podržavam tvoju kritiku na račun načina na koji nam se NATO predstavlja(kao rješenje ‘svih problema’ i sl..)
Pozdrav,
Balša
Postovani Balsa,
Prije svega hvala na iscrpnom i kulturnom komentaru. Naglasavam kulturnom jer ste sigurno i sami svjesni da rasprave na ove teme precesto odlaze u argumente ad hominem i u nesto sto je pribliznije nazvati „politickom pljuvaonicom“.
U svakom slucaju, ja sam se fokusirao na nacin percipiranja NATO-a u medijima i izjavama politicara. Takodje, nisam nigdje rekao da je BRICS realna alternativa (za pocetak, ne ispunjavamo nikakav uslov da budemo u tom drustvu), posto to i nije vojni savez i ja se nadam da cemo, sto se njih tice, biti makar u stanju da dobijemo neke povoljne investicione kredite kada nam isti budu bili potrebni obzirom da je novac sada u njihovim rukama i krediti su povoljniji nego u Svjetskoj banci ili MMF-u.
Sto se Smart Defence tice, nisam ubijedjen da imamo realnih problema i neprijatelja izuzev od prirodnih nepogoda, a zasad kada smo bili u tim situacijama, po mom saznanju su nam cesce pomagali Rusi nego pripadnici NATO zemalja. Uostalom ako je poenta borba protiv prirodnih nepogoda neka se tako i kaze. Ako je pak poenta NATO ulaska odbrana granica neka nam se kaze ko nam to prijeti, da budemo svjesni opasnosti. Ali govori se iskljucivo o smanjenju troskova (sto nije tacno), u poboljsanju imidza (ne znam kako), o smanjenju kriminala i korupcije (nije tacno), o vise investicija (ni ovo nije tacno). Na tim temama sam se i bazirao.
I jos jednom, hvala na citanju i izdvojenom vremenu za komentar.
Protiv NATO-a u ovom trenutku može da se bude jedino ako je pojedinac izolovan od ostatka svijeta i nakon godina provedenih u nekoj bajci se vrati u stvarni svijet, živjeći tamo u nekom idealističkom ambijentu potpune demilitarizacije ili iz krajnje ideološke strasti ne želi da sagleda činjenice i naivno se poziva na traume iz bliske prošlosti, osuđujući NATO za intervenciju, koja je uostalom bila dobro promišljena i organizovana i spasila region od mračne politike Miloševića i onih „poštenih“ srVspskih snaga koje pod parolom „odbrana srpske teritorije od NATO agresije i …skih terorista“ ubile oko 7000 Albanca. (šteta što ranije nisu došli, recimo 91, daleko više života bi bilo spašeno).
Svakako, svima je jasno da drugi razlog preovladava na ovim prostorima, i da sanjara nema mnogo.Ali takođe pored ideoloških zanesenjaka, koji su i najgori jer u njihovim glavama je Zapad fabrika najvećeg zla (gdje se stalno melju žrtve raznih intervencija), po mom mišljenju neutralna pozicija. koja se u tekstu zastupa, je isto tako na ivici ideološke zanesenosti.Razloga za to je mnogo.Očigledno je postalo nepopularno, barem za onog ko drži do razuma, da se NATO otpisuje i stavlja u koš sa zlom imperijom koja želi da ovlada Evropom na granici sa „velikom“ Rusijom.Vidimo to na primjeru pojedinih tupavih opozicionara, koji su spustili loptu i ne govore samo njima znanim rečnikom, jer nije popularno.NATO je prije svega odmbrambeni savez sa strateškim mehanizmima: politčkim i ekonomskim, tako da njegov uticaj na resusrse jedne zemlje i njene politike nije direktan, i tim se ne može pravdati loše stanje u Italiji, Grčkoj,Španiji itd. koje su članice istog.Uz malo napominjanje da su te zemlje svjetlosnim godinama ispred nas u pogledu postovanja ljudskih prava, standarda i uopsteno civilizacijskih vrijednosti.U tekstu preovladava ekonomski pogled na stanje stvari, što je skroz nemoralno, ako se zanemare ljudske prava kao fundamenti moralnih vrijednosti, u čemu NATO kao branilac demokratije i najveći štit od terorizma i te kako ima udjela.
Ono o čemu se ne priča, što je samo posledica tih ideoloških zamki, jeste činjenica da NATO ima jendu veliku naučno – izdavačku djelatnost, na NATO stipendijama se školuju na hiljade studenata, daju se grantovi na osnivanje labartorija i istraživanja na osnovne nauke poput astrofizike, molekuralne biologije, matematike.To što nas ti deetalj ne interesuju, je samo posledica naučne nepismenosti i dna u kome se nalazi Crna Gora kada su te teme u pitanju.