Kada se tekstu da ovakav naslov, nekako je logično pomisliti da se radi o filmovima. I to filmovima “sjajnih” režisera koje predvode Majkl Bej i Ronald Emerih koji su uspješno uništili maltene svaku iole poznatiju (za prosječnog Amerikanca) građevinu na našoj planeti. Naročito ako imamo u vidu da je nedavno izašao film katastrofe nad katastrofama – 2012. Ipak, nema sumnje da postoje kritičniji, informativniji i duhovitiji tekstovi od onog koji bi ja mogao da napišem…
"Ljubav prema katastrofi"Category: Protiv negativnog
Ne volim da povezujem tekstove sa nekim aktuelnim događajem. Mislim da to nisam učinio nijednom dosad, ali ovo je na neki način posebna prilika, ne želim da se okoristim nečim što su aktuelni događaji da bi isticao svoje poente, nego da pomenem i ukažem na jednu svjetliju stranu oko koje nam je patrijarh pomagao. Danas nas je napustio patrijarh Srpske pravoslavne crkve Pavle, istinska veličina, koga su poštovali pripadnici svih vjera, kao i ateisti i…
"O čovjeku, ukratko" Kad god se povede razgovor o mjestima koje želimo posjetiti, uglavnom se spominju jedne te iste lokacije. Neko želi u Pariz, drugi u Barselonu, London, Njujork, sjever Italije. Tu su uvijek i Prag, Sankt Peterburg i u najluđem slučaju veliki gradovi dalekog istoka. Suština je jedna, kada se radi o putovanjima, malo ko je originalan. A nerijetko ta mjesta, mala ili velika, zabačena ili iza ćoška, posjeduju više ljepote i zanimljivosti nego gradovi koji su…
"Mitilini" Kada se završila moja prva prava i ozbiljna veza, da tako kažem, prva ljubav, kao i svako u sličnoj situaciji, bio sam pogođen i tužan. Iz nekog razloga i dalje dobro pamtim veče koje je usledilo i sa osmjehom ga se sjećam. Moja porodica je nekako saznala šta se desilo (uvijek je postojala neka tajna veza preko koje se svaka riječ o meni prenese, nije bilo bitno ko će prvi saznati, kada bi maltene momentalno…
"Balkaski špijun" Nikad mi nije bilo poznato da li je to važi za sve, ali ja sam uvijek bio loše sreće kada sjedim u nekoj čekaonici. Nikad nema niti jedne zanimljive osobe s kojom bih mogao razgovarati, časopisi se kreću od izrazito loših do očajnih te mi to vrijeme čekanja uglavnom bude svedeno na tešku dosadu ako nemam nikakvu temu za razmišljanje. Ponekad se i odvažim te uzmem da čitam neki od tih ponuđenih časopisa. I jednom…
"Traćenje vremena" “…there is a crack in everything, that’s how the light gets in…” Ne znam za vas, ali o ovom stihu razmišljam, skoro bez prestanka, od kada ga je sinoć Leonard Koen recitovao kao uvod za pjesmu Anthem, koju je i posvetio Beogradu, u ime svih borbi koje je proživio. Možda neću pogoditi smisao koji je autor namjenio, ali za mene ovaj stih dobro predstavlja mnogo toga što nas okružuje, a i vezan je za ono…
"Gospodin Leonard Koen" Pišem sa malim zakašnjenjem jer sam bio opterećen nekim obavezama ovih dana, ali kako kažu bolje ikad nego ikad, moram spomenuti da su prošle dvije godine od kad je ovaj blog počeo sa radom. To je bilo u petak, 28. avgust. Danas postoji preko 30 (i slovima – trideset) miliona aktivnih blogova, više nego što je bilo aktivnih korisnika interneta prije manje od deset godina. Što vjerovatno znači da je to danas polje u kojem…
"Drugi rođendan"
Jutros sam se probudio sa mišlju koja je naslov ovog teksta. Zapisao sam je u jednu svesku koja me služi za takve stvari da ne bih zaboravio i razmislio otkud mi to i šta znači – „Pariz bez slikara“. Čisto jezički posmatrano ovo je jedan oksimoron, kao što je i recimo, drveno željezo. Iz prostog razloga što je nezamislivo, neizvodljivo vidjeti Pariz bez umjetnika bilo koje vrste, a pogotovo slikara u njemu. Kao da se…
"Pariz bez slikara"
Kada me pitaju kako se osjećam, a to su me pitali ozbiljno nekoliko puta ovih dana, uglavnom sam odgovarao sa odlično! (i umorno, al to nije bitno za ovaj tekst). Odgovor ljudi na to je bio, moram priznati, neobičan i neočekivan, naročito zbog toga što se ponavljao. Kažu da je baš lijepo da to čuju pošto rijetko ko tako odgovara, svi se nešto žale i nalaze problem, čak i ako kažu da su dobro uvijek…
"Da ne tražiš previše?"
Vidi se da nisam dugo vremena pisao, ovo će biti treći tekst u četiri dana. Ali krenulo me, bilo bi glupo ne iskoristiti priliku, inspiracija dolazi kada ona hoće, ja se tu malo šta pitam. Na današnji dan, prije ravno četrdeset godina desio se jedan fantastičan događaj koji nije imao ni blizu velik značaj kakav je trebao da ima, čovjek je hodao drugim nebeskim tijelom, Mjesecom. Prije nego što zapišem ono što sam planirao, želio…
"Čovjek na mjesecu"
Prije nekoliko dana sam dobio jedan od boljih komplimenata u životu. Kakvi god da smo, volimo da nas pohvale, da u nama prepoznaju nešto novo ili nešto staro na šta smo itekako ponosni. Naravno lijepo je čuti kada vam neko kaže da ste duhoviti, pametni i lijepi ali nijedna od tih „opštih“ pohvala se ne može mjeriti sa nečim posebnim što vam se čini da nađu u vama ili vam gestom ukažu na to. O…
"Strah od papira"