Izjava od prethodnog dana, ministar Bošković je jasno istakao šta misli o SInjajevini, ekologiji, ali prije svega mišljenju građanima. Ali od njega nismo drugačije mogli da očekujemo – podjednako mu je stalo do mišljenja građana šta god da je zastupao i koliko god plata da je primao (a mora se priznati da je pravi renesansni čovjek bivajući u diplomatiji, rudniku uglja, rukometnom klubu i savezu, te ministarstvima privrede, rada, prosvjete i sada odbrane. Za ista direktorska i ministarska mjesta će kidisati na NATO kao što sada kidiše na svakog pojedinca koji ne kači sliku Stoltenberga i aviona F35 u svom stanu.
Izuzimajući iz vida onaj dio društva koji je ustao protiv svake nedemokratske i nemoralne odluke, mnogima koji se „češu“ oko nekih stvari i koji se naknadno bune pitajući se „kako smo došli do ovoga“ treba da pogledaju unazad da im bude jasno da „sve stigne na naplatu“, kad-tad. Izgradnja vojnog poligona na Sinjajevini je logična posljedica članstva u NATO savezu – taj savez postoji isključivo radi militarizacije društva, kroz veće izdatke za odbranu, redovne nabavke opreme i oružija od NATO izabranih firmi te učestvovanje u misijama unesrećavanja žitelja zemalja trećeg svijeta. Bilo je ozbiljno zaluđivanje misliti da se radi o ekonomskom ili demokratskom savezu i da će NATO u Crnoj Gori biti išta drugo do kombinacija turskog, hrvatskog i albanskog članstva. Da bude jasno – NATO ne traži poligon baš na Sinjaevini, ali traži poligon, i naravno da će naši vlastodršci potrčati da svaki zahtjev ispune (kao što su i oko povećanja vojne potrošnje te slanja u sve moguće nama nepotrebne misije) jer im od njih zavisi opstanak na vlasti te da će za poligon izabrati mjesto koje najteže mogu kumovski „valorizovati“. Otud NATO na Sinjajevini.
Drugo pitanje je lakonsko odbacivanje, bez sekunda diskusije, građanske peticije o zabrani vojnih objekata na Sinjaevini. I tu su računi stigli na naplatu – prvo onima koji su smatrali da narod nije kompetentan da odlučuje o članstvu u NATO savezu iako je većinski protiv. Logično, kao nije kompetentan za pitanje članstva, kako bi bio kompetentan za to gdje će ići poligon po NATO standardima? Na te izjave, na to ponižavanje građanina, nosioca suvereniteta po Ustavu, mnogi su ćutali jer su htjeli da pitanje NATO prođe, ili jer su intimno članstvo podržavali. Sve stigne na naplatu.
Ustav Crne Gore u članu 93 definiše da građani, preko svojih predstavnika mogu predložiti zakon ili putem peticije državni referendum o bilo kom pitanju uz začkoljicu – građani, koliko god ih potpisalo mogu samo dati predlog, koji onda skupština usvaja ili odbacuje. U praksi to znači sledeće – može svih 530 000 građana sa biračkim pravom da potpiše neku peticiju (recimo o zabrani gradnje vojnih poligona u ovakvoj prirodi) ali ako 42 poslanika kažu ne, ništa od peticije. Tada, na takav nedemokratski, isključivi i nemoralni Ustav, nije bilo dovoljno pobune jer su se poslanici i „intelektualna elita“ slagali sa nekim drugim rješenjima pa ih je bilo i briga za mišljenje većine. Sve stigne na naplatu.
Podržavam proteste na Sinjajevini, nadam se da ću nekom i prisustvovati. Podržavam ljude koji se bore za svoje, kao i one koji se bore za sve ono što je naše zajedničko i koji se time žrtvuju za opšte dobro. Ali neke stvari se moraju znati – ako se Sinjaevina odbrani, čitav sistem se može popravljati unazad jer inače, sve stigne na naplatu, pa idu i Durmitor i Bjelasica i Lovćen i Orjen i Rumija i Maganik i Tara i Lim i Morača i Cijevna.