Dame i gospodo, dragi sugrađani, prijatelji, slobodni građani i građanke,
Čast mi je da vam se obratim i čast mi je da prvi put podržim javno jednog čovjeka, gospodina Mladena Bojanića, vjerujući da on treba da bude naš predsjednik, da treba da bude prvi među jednakima.
Želim sa ovog mjesta da govorim na dvije teme, da govorim o ponavljanju i o promjeni.
Često čujemo da je ponavljanje jedini način da se živi, da ponavljamo dane na poslu ili u školi, ponavljamo obroke, običaje, sitnice. Naizgled se i priroda ponavlja, sunce izlazi na istoku, prolaze mart, april, maj, proljeće postaje ljeto i tako u krug. Nekad čak i pretjeramo u želi za ponavljanjem pokušavajući da rekonstruišemo drage događaje iz naše prošlosti tako što ćemo okupiti iste ljude na istom mjestu u približno isto vrijeme i nadati se istom iskustvu. Toliko je jaka želja za ponavljanjem jer u njoj vidimo sigurnost, vidimo izvjesnost, ona je lakši put.
Ali ovo je lažno shvatanje. Antički filozof Heraklit je rekao – ne možemo zagaziti u iste vode, jer nam uvijek druga i druga voda pritiče. Nijedna rijeka nije ista nego se stalno mijenja, ovo more blizu nas nikad nije isto, čak ni sunce danas nije kao što je juče bilo. Proljeće 2018 godine je drugačije od onog prošlogodišnjeg, a ovaj april je poseban i ni nalik nijednom prethodnom. Sve ćelije u vašem tijelu se mijenjaju i vi sami nikad niste isti, ni biološki ni duhovno.
Kandidat vladajuće stranke, kada se uklone svi ukrasi lažnih obećanja i sve ružnoće jezika kojima ljude dijeli odrednicama iz drugog svjetskog rata, nam upravo nudi ovu lažnu ideju – uljuljkajmo se u ponavljanju, ponovite glasanje sa nama, dajte nama još jedan mandat da ponovo radimo.
Nema ponavljanja, samo iluzije ponavljanja. Suština života je u promjeni, u razvoju. Hrabar čovjek se ne boji promjene, boji se isključivo toga da stvari ostanu iste. Kada se ubodemo na trn, za sekund nam se čini da bi držali taj trn u nozi dovijeka, samo da izbjegnemo neizvjenost promjene. Ali ako ga ne bi izvadili, trn bi se zagnojio, postao čir, postao sepsa, i što bi kasnije reagovali to bi više od svog tijela izgubili. Oduprimo se iluziji ponavljanja i izvucimo trn koji je u našu nogu prije skoro 30 godina zabio onaj koji želi da da nam opet proda ponavljanje kao princip života.
Promjena je prirodno stanje. Ovih dana pravoslavni vjernici slave Vaskrs pa znaju da je i sam Bog morao da se promjeni da bi prenio svoju poruku i spasio svoju kreaciju. Ideal promjene nije ograničen na hrišćanstvo, Islam kroz Ibrahima propovjeda tri nivoa promjene. Hinduizam i budizam nam govori da je promjena, reinkarnacija, prirodno stanje čovjeka. Priroda od početka vremena počiva na promjeni, dana u noć, gusjenice u leptira, ledenog u toplo doba. U političkom smislu, promjena nam se nudi 15. Aprila, glasanjem za Mladena Bojanića.
Odlučio sam da podržim Mladena Bojanića zato što je kandidat koji nije birao lakši put. Mogao je ući u politiku znatno ranije, ali je prvo bio uspješan u svom poslu i tek onda kao ostvaren čovjek pokušao da mijenja društvo. Mogao je, zajedno sa nekim od svojih bivših partijskih kolega da “spase” vladu Mila Đukanovića i da to dobro naplati, pa nije, ostao je vjeran sebi. Mogao je da oćuti temu NATO integracija ali nije, rekao je šta on smatra da je dobro za Crnu Goru. Mogao je da oćuti korupciju u slučaju Ramada, ali je poveo sadašnjeg predsjednika skupštine na sud i razobličio njegove laži. Mogao je na kraju krajeva da preskoči ovu kandidaturu i da danas na televiziji prati neki sportski događaj ili da gleda neki film umjesto što vrijedno radi i obilazi Crnu Goru, pokušavajući da dopre do svakog građanina i građanke, nevezano za to jesu li mladi ili stari, sjevernjaci ili južnjaci, dobrostojeći ili siromašni. Mogao je da živi u ponavljanju ali je odlučio da se bori za promjene. Svime time ali i još mnogim stvarima je zaslužio naš glas na izborima.
Želim da Crna Gora živi u vjeri, vjeri u promjenu, vjeri u male i velike pobjede. Vjeri da svaki roditelj može da uživa u osmjehu svoga djeteta znajući da će imati čime da ga nahrani i sačuva. Vjeri da možemo slobodno iskazati svoje mišljenje a da se ne bojimo za svoje radno mjesto. Vjeri da možemo raditi i stvarati bez potrebe da korumpiramo bilo koga. Vjeri da će svaki naš glas biti uračunat. Ovo je prvi korak ka tom društvu. Da li ga možemo stvoriti?
Da, zajedno možemo!