Tortom na pseudointelektualce

Kada je Žan-Žak Ruso pisao svoje „Ispovjesti“, vjerovatno prvu autobiografiju čije središte nije bilo na religioznosti, nije mogao pretpostaviti da će jedna prolazna anegdota, čija je istinitost kao i većina „Ispovjesti“ upitna, postati fraza putem koje prepoznajemo poslednju kraljicu u dinastiji Burbona, Mariju Antoanetu. U vrijeme pisanja tog dijela „Ispovjesti“, pomenuta kraljica je imala svega devet godina, ali šta ima veze, takav izraz i takav stav se slagao sa narativom o odrođenoj, bahatoj vladajućoj klasi koju nisu doticale muke običnog puka. Time su jakobinci, žirondinci, ili neko treći, dokazali na praktičnom primjeru onu čuvenu Hegelovu repliku – ako se činjenice ne slažu sa teorijom tim gore po činjenice. Uzgred, kao što je slučaj sa Marijom Antoanetom, nije poznato da je Hegel ikada to rekao. Predlažem da danas izraz „neka jedu kolače“ ponovo postane parola, i ne samo parola, već metod borbe protiv starog kancera – pseudointelektualizma.

Ne sumnjam da je očigledno odakle dolazi motivacija za ovaj tekst. „Napad tortom“ na Bernar Anri-Levija, koji su izveli mladi skojevci u Beogradu je odjeknuo regionom. Iako u svom metodu borbe nisu bili originalni, jer je samo Noel Godan, belgijski glumac, sedam puta pogodio kvazi-intelektualca tortom u rasponu od 30 godina, izabrali su pravi način, uz koji moramo vezati parolu iz prvog paragrafa. Ali prvo da pokažemo, zašto je izvikani BHL pseudointelektualac?

Intelektualac nije onaj ko ima veliko obrazovanje, a to je nešto što Levi nesumnjivo posjeduje. To nije ni čovjek sa visokim koeficijentom inteligencije, kao ni neko ko je objavio mnogo djela. Intelektualac pak mora biti savjest društva, na lokalnom, regionalnom ili globalnom nivou, zavisno od toga koliki domet dostiže, on mora kritikovati nepravde u današnjem društvu tako što će zahvatati široku sliku, ne dozvoljavajući površnostima da ga ometu. On mora biti onaj ko čini da civilizacija krene dalje, makar na sopstvenu štetu te njegov ideal mora biti Sokrat a ne sofist Gorgija. Obrazovan, inteligentan i izdavački uspješan ne mora biti intelektualac ako ne ispunjava ovu konačnu svrhu, kao što najtalentovaniji fudbaler ne mora istovremeno biti sportista ako uprkos svojim bravurama radije simulira pad u šesnaestercu nego što šutira na gol. Možda ovaj vid angažovanost ne možemo zahtjevati od astronoma, genetičara ili arhitekte (mada je i u prirodnim naukama bilo angažovanih kao što su Ajnštajn i Openhajmer) ali od onih koji se bave humanističkim naukama i umjetnošću, to svakako moramo tražiti.

Bernar Anri-Levi je neko ko nije osudio niti jedan imperijalistički rat Sjedinjenih Država i određenih evropskih sila u poslednjih 30 godina. Iz pariskih salona ili sa lica mjesta je tako urgirao da se udari svom snagom na Jugoslaviju, Libiju, Siriju, uvijek se pravdajući patnjom nekih običnih ljudi koji su stradali. Istovremeno, nikad nije osudio Izrael za slična stradanja Palestinaca već je kod njih uvijek vidio teroriste kao problem, iako mu nikad nisu zasmetali Al-Kaida u Siriji i fundamentalistički militanti u Libiji. U Jugoslaviji je vidio fašizaciju društva, ali otvorene fašiste koji u procesijama s bakljama slave kolaboratore iz Drugog svjetskog rata u Ukrajini nije vidio. Nikad se nije usprotivio ratu u Iraku, a o Avganistanu je pisao kao o sukobu koji će američke snage uspješno dovršiti za godinu-dvije. Dok Francuska ima tradiciju angažovanih intelektualaca koji su se suprotstavljali cijeloj državi, kao Emil Zola u aferi Drajfus ili Alber Kami ratu u Alžiru, Anri-Levi se uvijek svrstava na snagu jačeg, nevažno da li iz uvjerenja u svetu neokolonijalnu misiju SAD-a, zarad želje za ličnom promocijom ili zbog nekih biznis aranžmana. Čak i kada podrži nekog slabijeg, kao recimo Kurde u Siriji, tu nema neke hrabrosti. Podržati Kurde danas je popularna stvar u svim državama izuzev Turske. Pritom se radi o strateškim partnerima SAD-a koji će možda nekad u budućnosti biti kooperativni za suštinu zapadnog angažmana u toj državi – izgradnju novog gasovoda te i kada je na strani naizgled slabijeg, on je na strani jačeg. Sve to čini Levija pseudointelektualcem, pravi intelektualac nikad nije na strani jačeg, već na strani istine.

Zašto je parola „neka jedu kolače“ prava za sukob sa takvima kao što je on? Zato što pseudointelektualce, tu dekoraciju današnjih političkih elita, bilo da su dekoracija iz ubjeđenja (te su korisni idioti) ili iz interesa, treba izolovati u njihove salone, u bankete, u žicom ograđene palate, u kojima će razgovarati, diskutovati, izigravati elitu. Neka jedu kolače, kašikom u tim ograđenim prostorima, a licem i sakoom onda kada se odvaže doći u javnost. Naša je dužnost da u svakoj mogućoj situaciji učinimo da im je neprijatno, da vide da su omraženi i prokazani, pa neka nas oni koji se zalažu za sva moguća bombardovanja i imperijalističku eksploataciju nazivaju onda fašistima. Neka ti koji bi rado prolivali tuđu krv za svoju ugodnost znaju šta zaslužuju i kakvu sramnu ulogu igraju. Njihova kazna će biti sveopšta i postepena marginalizacija.

Postoje i daleko gore pojave od prokazanog Anri-Levija. Iako je njegov angažman uvijek bio pro-ratni i za račun jačeg, iako je glumatao pred kamerama i kobajagi izbjegavao pucnje snajpera i nagazne mine (po sopstvenom priznanju), on se ipak angažovao. Spreman je bio da kaže šta misli i da ostavi sebe sudu istorije. Na neki način, BHL rizikuje, taj rizik je astronomski mali ali on postoji. Šta reći za crnogorske intelektualce koji nisu spremni da se izjasne o velikom broju gorućih pitanja za njihovu državu? Da li je moguće da niko sem Dragana Hajdukovića i grupice „javnih ličnosti“ među kojima su bili odavno prokazani Ranko Đonović, Slavko Mandić i Slobodan Jovanović, nije bio spreman da se izjasni oko u najmanju ruku spornog skupštinskog glasanja o ulasku u NATO savez? Šta god neko mislio o ovoj grupi koja je podržala takav vid odlučivanja, oni su daleko pošteniji od najvećeg dijela onih koji čine „javni prostor“, koji nazivaju sebe intelektualcima, a koji su ćutali. Ne mogu da shvatim da je za bilo koga ko ima pravo na javnu riječ, u ovom dobu skribomanije u kojem svi dajemo stavove o svemu, takvo pitanje nevažno, ne-vrijedno komentara. Iskreno sumnjam da je iko od tih „ćutologa“ bio bez stava, već su jednostavno procijenili da se ne mogu pomiriti finansijeri, ambasade, javno mnenje i kvazi-elita pa su cijelu priču prećutali. S jedne strane nije bilo „kul“ biti za militarizaciju, s druge strane nije bilo pametno zamjerati se Amerikancima i biti na istoj strani sa često folklornom opozicijom. To nisu čak ni pseudointelektualci, jer za pseudointelektualizam treba imati makar malo hrabrosti – to su proračunate kukavice. Oni čak ni tortu u lice nisu zaslužili.

9 thoughts on “Tortom na pseudointelektualce

  1. Šteta što ne pokazujete istu revnost pri seciranju drugih tabora među velikim silama. Recimo ruskog. Za to treba ipak isključiti dugme za sopstvenu proračunatost. Tako da je ovo samo jedan pseudo-intelektualan tekst o jednom navodnom pseudo-intelektualcu. A ko zna možda se vrelo te vaše mudrosti nekad i razbistri, pa da se na njemu može napojiti još neko sem tovara.

    1. Niste čitali Dežulovića na vrijeme, u formativnim godinama, pa Vam se nije dovoljno razvila percepcija realnosti i uzročno-posljedičnih veza u njoj. Evo kako je on to lijepo dekonstruisao, možda Vam pomogne:

      ……..ZAMISLITE da Nato drzi polozaje oko Beograda i da nitko ne moze ni iz grada ni u grad.
      ZAMISLITE da sa nebodera na periferiji Beograda Nato-ovi snajperisti pucaju po zenama i djeci.
      ZAMISLITE u Beogradu osam tisuca mrtve djece i mladih do 18 godina.
      ZAMISLITE da Nato-ovi komandosi izvedu iz VMA sve ranjenike i poubijaju ih na, recimo, Zvezdari.
      ZAMISLITE da Nato-ovi vojnici izvedu iz Beograda SVE muskarce i poubijaju ih nozevima i rafalima.
      ZAMISLITE da Nato-ovi avioni bacaju bombe nasumice po gradu.
      ZAMISLITE da vam Nato-ovi komandosi upadaju po kucama i siluju vase kceri.
      ZAMISLITE da pucaju po vama dok cekate kruh i vodu.
      ZAMISLITE da vam pijani Nato-ovci iz zajebancije ruse manastire (mislim, STVARNO ruse), i poslije uvjeravaju svijet da ste sami palili gume.

      Ili mozda ovako:
      ZAMISLITE da su Karadzicevi artiljerci umjesto ljudi gadjali tvornice i aerodrome.
      ZAMISLITE da su se Vucurevicevi topnici izvinjavali Dubrovniku zbog gresaka u gadjanju dubrovackog aerodroma.
      ZAMISLITE da su gradjani Sarajeva odrzavali svakodnevne koncerte na gradskim ulicama.
      ZAMISLITE da su gradjani Srebrenice demonstrirali s plakatima „Target“ na prsima.
      ZAMISLITE da su gradjani Sibenika svojim tijelima branili sibenski most.
      ZAMISLITE da su gradjani Vukovara imali sklonista.

      Ima nas ovdje dosta koji Nato-ove avione ne ispracamo s cvijecem i rakijom, i koji vam ovo nisu zeljeli. Znam, medjutim, barem dvoje ljudi na Dedinju koji su vam ovo ne samo zeljeli, nego i spakovali.

      Zelim vam svaku srecu, a vi u medjuvremenu barem na kratko ZAMISLITE.
      I RAZMISLITE.

      Sretno i pozdrav iz Splita!….

  2. Poštovani gospodine Mirko, hvala vam na komentarima
    Što se prvog tiče, smatram da, naročito u mojoj Crnoj Gori postoji dosta kritike ruskih nepočinstava, koja kao i kod svake druge velike sile, postoje. Ipak, ja rijetko govorim o silama i njihovim djelima, više govorim o pojavama. Ako postoji neki ruski (pseudo)intelektualac koji trči od ratišta do ratišta i zalaže se na Anri-Levijev način za ruski angažman, onda on svakako spada u ovu grupu. Meni takav tip nije poznat. A da pišem o naveliko poznatim stvarima da u Rusiji nema dovoljno građanskih sloboda, da je problem sa medijima i slično niti mi je privlačno, niti izazovno. To su poznate stvari, gledano iz ovog našeg ugla.
    Što se vašeg drugog komentara tiče, nije sporna krivica Miloševića za mnogo toga što nas je zadesilo devedesetih. Ali postoje i gori od Miloševića po svijetu, pa Anri-Leviju nisu interesantni. Bila je velika pobuna u Bahreinu protiv žestoko represivne vlasti, pa mu to nije bilo zanimljivo. Razlog tome – prevrat u Bahreinu nije interesantan zapadnim silama čija je on slučajna ili namjerna intelektualna ispostava. Izrael svakodnevno čini zločine nad palestincima (a iskreno sumnjam da su svi oni teroristi) pa im BHL nalazi opravdanje, ali isto opravdanje nije našao za Gadafija ili Asada. Takva heteronomija uma je ono što me je natjeralo da pišem o njemu. Naša ovdašnja tragedija nije uopšte presudna.

  3. Dok mačka (u datom slučaju Levi ili NATO) lovi miševe (Miloševića) onda je to u datom slučaju dobra mačka. Borba protiv zla je uvijek borba protiv zla. I naša ovdašnja tragedija treba da vam bude presudna, a ne da vam „uopšte“ nije. To samo ukazuje da možda nijeste svjesni nje ili ste itekako svjesni pa želite zakopati glavu u pijesak ili u skute Asada i Gadafija ili bilo kojeg drugog problema, samo da nije ovdašnji. Jer Vam krivica ovdašnjeg mentaliteta ne ide pod ruku sa krivicom tog ogavnog Zapada. Čak naprotiv ona je savršen paravan za skrivanje iste. Danas je to Levi, sjutra će bit neko peti, preksjutra ne mora biti ni osoba, može i pojava, za godinu-dvije neka bude pomjeranje gravitacionog polja Mjeseca i sve tako redom itd itd. Samo da se sakrije Istina o sebi.
    A ovo „ako postoji neki ruski (pseudo)intelektualac koji trči od ratišta do ratišta i zalaže se na Anri-Levijev način za ruski angažman, onda on svakako spada u ovu grupu. Meni takav tip nije poznat. “ je sramotno koliko ste neinformisani i pristrasni. Tako nešto tvrditi za jednu militaristički nastrojenu zemlju od 150 miiliona ljudi sa dugom ratničkom tradicijom je, najblaže rečeno, neinteligentno. Samo sa aspekta teorije vjerovatnoće gledano. Evo vam recimo jedan – Limonov. Koji je vježbao pucanje iz topa po građanima Sarajeva. Dok je sporni Levi boravio u tom gradu za vrijeme opsade. Možda baš tada kad je Limonov učio gađanje. i ko je u tom slučaju pozitivac? Šteta, ponavljam, što ste toliko proračunati i što niste pošteni intelektualac, pa ne smijete pisati o tome. Ajde dokažite, napišite tekst na tu temu. Naravno da ne možete, jer je vama bliži Bahrein, Asad i Gadafi od 300ak km udaljenog grada. Jer nemate snage da vidite krivicu i prokletstvo sopstvenog tabora, pa brže bolje nalazite tortu i glavu nekog zapadnog mislioca „krivog za sve“. hah koji cinizam i primitivizam upakovan u celofan salonske gospoštine i tobožnje obrazovanosti. Bez ogledala nema napretka i Vi i Vama slični samo još dublje kopate raku ovom narodu, dok ih galopirajući kancer sopstvene krivice uništava.

    Denial is not just a river in Egypt!
    O tome Vi pišite, ako Vam basta.

  4. I odgovorite mi pošto dobijate ospice od NATOa stalno. Zar zemlja tj zemlje (mislim na CG i Srbiju) čije rukovodstvo, ideologija, mitomanija, mentalitetski ogoj i usađena mržnja skupa učine tolika zla ljudima, svim nabrojanim i nenabrojanim mjestima u Dežulovićevom tekstu ne zaslužuje neko kaznu? Sa aspekta kosmičke pravde? Pa pobogu čovječe mi, svi mi odavde, učestvovali li ili ne učestvovali u tome smo ušli u kletve. I čeka nas još gore od „Milosrdnog andjela“. Levi je tu samo podržavao princip kosmičke pravde. Ne znam zašto mu tu zamjerate. Ili je kosmička pravda dobra samo kad kažnjave druge, a ne mene i moje. U redu, kapiram možda da je to Vaš princip dobra i zla. Kao kod praistorijskih plemena.. Dobro je kad mi njima popalimo selo, silukjemo žene i pobijemo mučkarce. Loše je kad oni to urade nama. Sasvim bi pošteno bilo ako je tako, da to javno priznate, a ne da se krijete iza neke nabijeđene neutralnosti.

  5. Limonov je daleko od intelektualca. On je politicar i ratni huskac. Ja se takvim ljudima ne bavim, kao sto vidite ja ovdje ne napadam Dzona Mekejna nego Anri-Levija, koji nema stranku niti agituje u parlamentima i kao parlamentarac na ratistima. Da ja ovdje pisem pogrdno o Mekejnu, Limonov bi mu bio dobar pandan (sem sto je Mekejn daleko uticajniji ali to nije vazno). Tako da nema znaka jednakosti izmedju jednog vec olinjalog politicara kao sto je Limonov i uticajnog pisca/filozofa/filmadzije kakav je Anri-Levi.

    NATO je moja tema zato sto se Crna Gora uvlaci u NATO protivno volji naroda. Da se na isti nacin CG pokusava uvuci u rusku carinsku uniju ili tako neku organizaciju ja bih protiv te organizacije pisao, zbog nedemokraticnosti. O stanju u Rusiji imate dovoljno izvjestaja kredibilnih organizacija kao sto su Amnesty, Human Rights Watch, Transparency i slicne. Ja ne vidim kako tu mogu doprineti, nemam nikakav veca insajderska znanja niti je ruski uticaj ovdje tako opasan da se o njemu stalno treba pisati. Postoje mnogobrojni problemi sirom svijeta (opsta korupcija brazilskog predsjednika Temera, djeca robovi u Kongu, zatvaranje i maltretiranje izbjeglica na ostrvu pri Australiji…) ali to nije nesto sto direkto utice na stanovnika Crne Gore niti je on dio tih sistema. Dio NATO postajemo.

    Nase rukovodstvo zasluzuje kaznu koju je uglavnom izbjeglo. Putnici u putnickom vozu, djeca na seoskom mostu ili radnici u televiziji nisu to zasluzili. Mozda su neki od njih i njihove porodice uvijek bili protiv Milosevica, protiv zlocina. Nema kolektivne krivice. Svako ko je kriv neka ga snadje kazna. Dijete od 4 godine nema krivicu. No, to je sad totalno druga tema nevezana za ovo, ne znam zasto se poteze ovdje, gdje je prica sasvim druga.

    Posto pominjete Sarajevo, podsjeticu vas da se taj rat zavrsio prije 22, da su mnogi krivci osudjeni na skoro 2000 godina ukupnog zatvora, da su se mnogobrojni visoki zvanicnici i Srbije i Crne Gore izvinili za ucesce svojih zemalja, zato ne vidim sto bi se mi i dalje posipali pepelom. Da li i godine 3000 necemo smjeti ni o cemu da pricamo ako prethodno ne pomenemo zlocine iz ratova devedesetih? Ja sam se raspadom Jugoslavije bavio na drugom mjestu i ne pada mi na pamet da stalno o tome pricam i pisem, vrijeme je vise da se krene dalje.

  6. I opet da ponovim, ako zaista nije jasno. Leviju zamjeram neiskrenost za racun zapadnih sila, gdje on targetira jedne a ignorise druge, a rezon za to koga ce targetirati se nalazi u interesima velikih sila. Kratko i jasno.

Ostavite komentar