Teleton, sukob u skupštini, protest majki

Prva epizoda mojih YouTube obraćanja u kojima govorim o domaćim, regionalnim i globalnim temama je obradila tri vijesti koje su odjeknule Crnom Gorom prošle sedmice. Video možete pogledati ovdje a ispod je kompletan tranksript

Prva tema je Teleton. Prvi put je organizovano nešto na državnom nivou putem čega su ljudi mogli da skupljaju novac za onima kojima je to potrebno. Sve televizije su prenosile, prikupljeno je preko 360 000 eura te smo svi pričali jedni drugima „svaka čast“, „Crna Gora se lijepo ujednila“ i kako je sve to dobro. Da li je zaista? Mišljenja sam da nije iako je to nepopularno mišljenje. Mi mjesečno odvajamo mnogo više za zdravstvo te nam je džabe što smo pomogli sa po jednim, dva eura. Ne želim nikome da kažem „nisi trebao da daš“ ali treba biti svjestan svoj učinka. Ako ste dali euro, a glasali ste ovu vlast koja je uništila zdravstveni sistem, koja je dovela da bude najgori u Evropi, vi niste oprali svoju savjest. Što se tiče onih drugih, učinili ste, ali ne mnogo. Mi mjesečno, u prosjeku, dajemo 82 eura za zdravstvo. To znači da na 183 300 zaposlenih, što je zvanični podatak Monstata, mjesečno dajemo preko 14 miliona eura za zdravstveni sistem u Crnoj Gori koji je nikakav. Pored toga moramo da plaćamo sve moguće participacije, dažbine, naknade za ljekove i sve moguće stvari a opet nam se dešava da skupljamo sms porukama novac za liječenje djece, da moramo da se snalazimo. Istovremeno pripadnici vlasti idu dva puta mjesečno u Milano, u Zagreb, Beograd, gdje god je neophodno. Sistem je truo iznutra i nećemo ga teletonom ispraviti nego mnogo drugačije.

Druga tema je sukob u skupštini. Poslanici DF-a, čekajući svoje hapšenje, su došli u sukob sa poslanicima vladajuće većine koji su na toj sjednici Kneževiću i Mandiću ukinuli imunitet. Mnogi su se zgražavali tim ponašanjem, da je neprikladno u skupštini vikati „ološu“, a da je još neprikladnije razmjenjivati udarce. Stvarno nije. Takvo ponašanje nije prikladno ni na jednom mjesto. Ali postoji nešto mnogo neprikladnije u toj situaciji. Jedan od onih koji je bio „povrijeđen“ je bio Miodrag Radunović, bivši ministar zdravlja. On je poznat po tome što je za vrijeme njegovog mandata došlo do smrti više novorođenčadi u crnogorskim bolnicama. Isti taj Miodrag Radunović je čak sedam godina prije tih tragedija bio upozoren na loše stanje u bolnicama, na nehigijenu, loš menadžment i sve drugo što je dovelo do toga da novorođenčad stradaju. Gdje je on sad? U skupštini. Veća sramota za skupštinu je što je Miodrag Radunović u njoj nego bilo kakva tuča ili dreka. Njegovo mjesto je u sudnici, zatvoru i sličnim institucijama. Isto važi i za drugu „povrijeđenu“ stranu, Martu Šćepanović. Ona je poznata po tome što je, kao glavni administrator opštine Kolašin preko reda dozvolila da firme koje je zastupala njena majka izvrše prinudnu naplatu iz opštinske kase od novca koji je opštini pripao iz fondova Evropske Unije. Razmotrimo prioritete – da li je problem kad nekome kažete „ološu“ ili kad neko krade? Ili još gore, kada neko svojim neradom dovede do smrti najboljih, djece? Mislim da je ipak ovo drugo u pitanju.


Treća tema je protest majki. Ovaj protest je navodno donio neki uspjeh u šta iskreno sumnjam. Dobra stvar je što je do protesta došlo. Više puta je pokušano u Crnoj Gori da dođe do organizovanja masovnijih protesta. Tako su poznati bili oni iz 2012 godine. Ipak, jedna dobra stvar koju su donijeli protesti DF-a, koji su istini za volju organizovani da bi njima podigli rejting je u tome što je normalizovao ideju protesta. Svako može da izađe, pokupi neki broj ljudi i bori se za ono za šta misli da treba. Tokom poslednje dvije-tri godine dogodili su se protesti sa različitim ciljevima od kojih je jedan bio usmjeren na to da se suspenduju ljekari koji su direktno odgovorni za smrt novorođenčadi o čemu sam već govorio. U Baru smo imali protest za prosvjetare i ljekare koji nisu mogli da se usele u stanove koji su platili. Izgleda da samo buntom, samo bojkotom, samo aktivnim otporom možemo imati rezultate u ovoj državi. Zato predlažem opoziciji da izvuče pouke. Ljudi su spremni na bojkot i otpor ali treba ih usmjeriti, treba se dogovoriti, osmisliti. Zar nije građanska neposlušnost da odbijemo identifikaciju od strane policije bez opravdanog razloga? Ali nije građanin spreman da plati eventualnu kaznu te neposlušnosti, jer to može predstavljati veliki izdatak. Zato je na opoziciji da oformi i pravni tim i fond na koji će ljudi moći da računaju u svom izražavanju otpora.

Ostavite komentar