6 months ago

Nijedan od ponuđenih odgovora

Na društvenim mrežama i u medijima se danas pojavila inicijativa trenutno neformalne grupe građana „Alternativa“ iz Nikšića proslijeđena Državnoj izbornoj komisiji koja nalaže da se izvrši promjena izbornog zakona tako što će kao izborna opcija na svim listama postojati mogućnost „ne glasam nikoga“, što će po obrazloženju predlagača, dati priliku glasačima da iskažu svoje nezadovoljstvo direktno na izbornom listiću umjesto da glasaju za „najmanju lošu opciju“ ili da ostanu kući te da uzrok njihove apstinencije ne bude jasan. Priznajem, prilično hrabar potez za nekog ko želi da postane partija i kome je cilj da njega glasaju, a ne da im daje šansu da bolje izraze bojkot i neslaganje sa partitokratijom kakva vlada u našem društvu.

Treba dobro razmisliti koliko ova inicijativa ima smisla. Ovakvo glasanje se u anglosaksonskom svijetu zove „None of the above“ što bi kod nas bilo najbolje prevedeno sa „nijedan od ponuđenih odgovora (opcija)“ – NOPO. Pomenuta opcija postoji u nekoliko država kao što su Grčka, Indija, Španija, ali i američka savezna država Nevada. Lista sa tim imenom je nastupila na parlamentarnim izborima 2012 u Srbiji sa ciljem da promoviše ovakav vid bojkota. U većini od tih zemalja ovaj glas iz protesta ne znači ništa, zato što se na kraju samo oduzima iz ukupnog zbira i mandati se raspodjeljuju. Doduše, španci nisu dozvolili da ih to obeshrabri već su na lokalnim izborima u određenim opštinama formirali liste „Prazna sjedišta“ koja su uspjela da osvoje po 1 mandat u određenim opštinama i ne pojavljujući se ni na jednoj sjednici. Iste inicijative postoje u Velikoj Britanija, Sjedinjenim državama, kao i mnogim drugim mjestima. Jasno je zašto nigdje ne postoji snažna reperkusija ukoliko ovo glasanje iz protesta napravi „jak rezultat“ – ovakva opcija može ozbiljno uzdrmati politički establišment i dovesti u pitanje centralistički partitokratski model kakav postoji u svim svjetskim demokratijama. Rast partija sa margina s jedne, i sve veća apstinencija sa druge strane su najbolji pokazatelj da je povjerenje u izborni proces stvar prošlosti, čak i ako nemamo partije koje rade po principu „1 zaposleni 4 glasa“, „i mrtvi nas glasaju“ i „metar puta uz džak brašna pred izbore“. Glasanje za Donalda Trampa i njemu slične dolazi u velikoj mjeri iz ovog protesta i potpunog nepovjerenja u političke elite i sam čin glasanja. Kada vam birač kaže da će radije glasati za takvog tipa nego za one „regularne“ opcije, onda je valjda jasno do kakvog jaza smo došli.

Kakve primjene bi mogle da postoje? Počnimo od najbezbolnije – koliko god zaokruženih NOPO listića bude, oni će jednostavno biti odbačeni iz konačnog zbira kao što se to inače čini sa nevažećim listićima. U slučaju većeg broja ovakvih listića, šefovi partija će vjerovatno zaključiti da građanima moraju da ponude nove alternative, biće tu govora o potrebi da se vrati povjerenje u izborne liste i slično, ali u suštini se ništa neće promjeniti. Bilo da se radi o klasičnoj apstinenciji ili ovoj proaktivnoj, partije se neće mijenjati dokle god dobijaju mogućnost da i dalje zarađuju spavajući u skupštinskim klupama i odborima (i naravno, koristeći skupštinski bife nemilice). Ipak, i ovakva poruka je bolja od trenutnog tipa apstinencije.

Zamislimo zato drugu opciju – ukoliko NOPO lista bude prva na izborima, izbori se automatski ponavljaju uz začkoljicu da niko sa tih poraženih izbornih lista ne može biti kandidovan na sledećim izborima. Ovo bi predstavljalo jednu malu političku revoluciju i vjerovatno bi dobro zamislilo liste koga i na koji način kandiduju, pogotovo kada bi znali da ni oni sami više neće zarađivati lak novac kao do sad. U našem crnogorskom primjeru bi ovo moglo biti posebno interesantno opoziciji, da proba da konkretnim i smislenim bojkotom prevaziđe rezultat DPS-a i time pokaže da joj je zaista stalo do vlasti, a ne samo do fotelja. Ovakva opcija bi dala pun smisao ideji bojkota jer uspjeh bojkota ne zavisi od toga da li će učestvujuća strana da se posrami zbog male izlaznosti, već će zaista biti diskvalifikovana.

Treća opcija je po meni najbolja. Glasanje NOPO se tretira kao glasanje za bilo koju drugu listu – njeni glasovi se pretvaraju u procente i „lista“ osvaja poslaničke mandate. Jedina začkoljica je da ta mjesta u parlamentu ostaju prazna, i tretiraju se kao glasovi „protiv“ o kojoj god skupštinskoj inicijativi da se radi. Osim toga, novac koji bi se trošio za ove poslanike, za plate, službena putovanja i slično bi mogao da se preusmjeri za humanitarna davanja ili za neke razvojne projekte o kojima bi mogli građani da odlučuju. Time bi se još više stimulisale tradicionalne partije da ponude dobra rješenja i prave ljude jer im NOPO glasovi ne povećavaju konačan zbir, već im otežavaju sastavljanje Vlade ili izglasavanje zakona jer se upražnjena mjesta ne mogu nagovoriti, potplatiti, primorati da glasaju za bilo šta – oni uvijek glasaju ne.

            Nekih 30% uglavnom na glasa na izborima kod nas. O razlozima njihove apstinencije se može debatovati ali se ne može sa sigurnošću utvrditi da li se radi o protestu, nezainteresovanosti ili im je jednostavno mrsko da prošetaju do birališta. Uvođenjem opcije „nijedan od ponuđenih odgovora“ ili kako god bi je nazvali, znalo bi se tačno koliko je ljudi koje ne interesuje politika a koliko onih koji žele da glasaju, žele da učestvuju, ali smatraju ispod časti da povjere svoj mandat ljudima koji ih ne reprezentuju ispravno bilo nekulturom, bilo izvrdavanjem predizbornih obećanja. Takođe vjerujem da bi dosta onih koji glasaju neke stranke odabralo ovu opciju jer bi time pokazali da su do sad glasali „manje zlo“ umjesto da zaista glasaju za nekoga. Smatram da svi koji žele povratak prave predstavničke demokratije umjesto današnje partitokratije moraju da se bore za jedan od ovih modela, koji god bio izvodljiv po našem ustavu i zakonima.

Ostavite komentar

%d bloggers like this: