2 years ago

Intervju sa Dinom Šaranom iz grupe Letu Štuke

Zbog svog posla ne stižem da pišem. Tako da nažalost nisam izbacio niti jedan tekst čitave godine. S druge strane, naučio sam dosta novih stvari i upoznao mnoge ljude. U tom pogledu, nedavno sam realizovao prvi intervju u svom životu. Sagovornik je bio sjajan i inspirativan, tako da je prvi razgovor prošao dobro.

Intervju je vođen sa frontmenom i autorom benda Letu Štuke Dinom Šaranom.

Poslednji put ste u Baru bili prije tačno 4 godine, šta se novo desilo sa Štukama?

Štuke su u tom periodu objavile album „Brojevi računa“ 2011. godine, a početkom ove godine i singl Padaj, za to vrijeme smo i svirali okolo. Dogodine sigurno ide novi album. Još nije uobličeno u potpunosti, tako da se ne zna ime pod kojim će izaći zato što smo i dalje u fazi rada.

Ljudi vezuju početke benda sa istoimenim albumom i zbune se kada saznaju da su počeci benda zapravo u davnim osamdesetima, možete li nam približiti to vrijeme?

To je greška u našem PR-u, jer smo mi, kada smo objavili prvi album vjerovali da treba sve ispričati kako jeste pa smo spominjali taj period prije rata od 1986-e pa na ovamo koji nije važan, zato što naš prvi album nosi nove pjesme, novi zvuk, i u odnosu na taj period je ostalo samo ime. To je, za razliku od danas bilo vrijeme entuzijazma, vrijeme kada se nije sviralo samo za novac, bio je bitan taj neki umjetnički kredibilitet. To je neuporedivo sa današnjim vremenom, ali besmisleno je gledati unazad i lamentirati nad stvarima koje su prošlost.

Na prvom albumu ste ostvarili saradnju sa legendardnim Darkom Rundekom, koliko je ta saradnja značila za Vas i da li je njegova muzika oblikovala Letu Štuke? Osim njega, koga još ubrajate u značajne uticaje?

Darko je svakako muzički velikan, jedan od najznačajnijih autora s ovih prostora. Drago mi je što smo imali prilike sarađivati s njim i on je zaista uticao na nas, ali daleko od toga da je jedini. Tu su svakako Azra i Džoni Štulić, pokojni Milan Mladenović i čitav bend EKV, Koja iz Discipline Kičme, Partibrejkersi. Postoji mnogo bendova koji su zadali visoke standard za našu generaciju i generaciju koja slijedi posle nas.

Mnoge od vaših pjesama zadiru u domen politike, kritikujući socijalnu situaciju u savremenom društvu – koliko je po vašem mišljenju važno da muzičar bude angažovan, aktivan, da se njegov glas čuje?

Mislim da je sve manje to važno. Danas je sve entertainment, u realnom smislu, i bespotrebno je biti angažovan već je i ta sama angažovanost u svrsi zabave, nema u tome drugog promišljanja, već je sve isključivo u novcu. Ne znam koliko efekta ima “angažovanost” na području Balkana danas, naravno mislim u onom stvarnom, dubinskom smislu, ne u smislu zabave.Angažovanost je nešto što se nažalost prodaje, s tim što je ta angažovanost vrlo površna i više predstavlja zbijanje šale na svoj račun nego što je neka dublja analiza ili iskrena briga oko postojećeg stanja. Djeca slušaju narodnjake, kratko i jasno.

Neki muzičari preferiraju snagu teksta nad instrumentalom, dok kod nekih ono instrumentalno preovladava. Letu Štuke imaju tekstove koje mnogi znaju napamet, ali daleko od toga da je to nauštrb kvalitetnih instrumentalnih dionica – šta Vi preferirate i da li je uopšte moguće razdvojiti tekst od muzike?

Podjednako su bitni i tekst i muzika koja ga prati.Muzika je kao soundtrack onoga što se nalazi u stihovima, to je makar moj stav. Sviđa mi se izjava, zato što je sasvim realna, Dejvida Grola iz benda Foo Fighters koja kaže – da se danas pojavi Bob Dilan na nekom od ovih takmičarskih talent šouova, bio bi ismijan, bio bi dosadan, ljudi bi zijevali, jer je nažalost danas bitnija forma bez sadržaja. Tako je danas iako zvuči pesimistično. Možda nekom i nije pesimistično, zavisi koliko je kome stalo do izražavanja nekog stava.

Pominjanje Dejv Grola nas vodi do priče o pirateriji, obzirom da je on jedan od muzičara koji se ne protivi pirateriji. Piraterija je aktuelna tema i kod nas, koji je tvoj stav o njoj?

Mislim da je to kao basna o lisici i grožđu. Sad svi muzičari podržavaju pirateriju jer ne mogu protiv nje. Sumnjam da je ikome od kolega suštinski u redu što mu se čitava karijera može “skinuti” u jedan folder. Nebitan je neki prethodni rad, to se prebacuje, downloaduje, uploaduje.Šta ti onda ostaje nego da podržavaš? Takve izjave su samo način da se dodvoriš fanovima, a publika je danas razmažena i vrlo neupućena, nažalost posebno na našim prostorima.Pirat krade od industrije realno, ali krade i od izvođača. Samim tim je to jednostavno krađa. Nije to nikakav robinhudovski zanos. Nema to smisla jer ako ti kradeš od industrije ona nema načina da se bori protiv pirata nego da zavrće ruku samim izvođačima, autorima. Onda ona s njima prelama dug, a ne sa piratima.

Tesla je predstavljao na neki način temu Vašeg drugog albuma – imajući u vidu da je on sve češće predmet rasprava, diskusija, svojatanja i svega drugog prirodnog za ovaj ex-jugoslovenski prostor podijelite sa nama kako je postao tema vaše pjesme, a posle i naslovnice albuma?

Tesla je čovjek koji je osvjetlio dvadeseti i dvadeset i prvi vijek. Čitao sam paralelno biografije Nikole Tesle i Branimira Džonija Štulića i našao sam sličnosti u njihovim životima. Obojica su svoj život posvetili nekoj ideji, posvetili su ga opštem dobru. Danas toga nema, ne vidimo da ima vizionara oko nas, rijetki su oni koji će povući za opšte dobro. Tesla je sigurno jedan od najvećih “sinova naših naroda i narodnosti” a uvijek je isticao svoje hrvatsko državljanstvo i srpsko porijeklo pa ne vidim što ostali imaju problem s tim i što ga svojataju. On je na kraju bio i građanin svijeta i sve svoje izume je napravio u SAD-u. Da je ostao ovdje možda ne bi napravio ništa. A pjesma se zove Tesla ali tema je i Džoni Štulić i svi drugi ljudi koji su svoj život posvetili borbi za opšte dobro. Danas je možda nemoguća misija naći nekog ko neće raditi za profit nego će se boriti za opšte dobro. Meni je Tesla, zbog pripadnosti ovim prostorima, poslužio kao model za pjesmu o takvim ljudima.

Uskoro će desetogodišnjica vašeg prvog albuma, šta se u međuvremenu promjenilo, u samim Štukama ali i u društvu koje vas okružuje, kako se svijet promjenio od kada Štuke aktivno sudjeluju u njemu?

Pa ne znam, Amerikanci su dobili dron a mi smo dobili odron. Ne znam, mislim da je svijet na žaru i da nam svima prijeti neki veći sukob jer se sve vrti oko profita te je moguće da će se u nekom trenutku izgubiti kontrola i da će doći do globalnog sukoba koji će desetkovati populaciju. Jednostavno ne može novac biti Bog, iako na dolaru piše “in God we trust”. Bog je jedan. Tako da sumnjam da sva trka oko novca može na dobro izaći i mislim da su ljudi danas veoma nesrećni, da su većinski frustrirani a opet su oči i uši medija, javnih glasila, uprte u ono što šljašti, u ono što nosi bogatstvo i sjaj, koliko god taj sjaj bio lažan.

Kako izaći iz tog začaranog kruga novca?

Ne znam kako izaći, sem pravom samospoznajom, radom na sebi. Treba razmišljati, čitati, obrazovati se , ali ne putem “Gugla” nego stvarno dubinski da zaviriti u sebe, da se shvati šta je bitno i posložiti prioritete. Ima stara izreka koja kaže “što više znaš to manje osjećaš”. Puke informacije nisu znanje. To što ja imam sto milijardi podataka u glavi ne znači da ja nešto stvarno znam. Ako ne osjećam i ako stvarno ne shvatam svoju suštinu i suštinu svega oko sebe, makar donekle, ne ispunjavam svoju svrhu. Recimo u ovom poslu, nije bitno ko vrijedi i ima talenta, nego gdje će doći narod, šta će piti i koliko će piti. Isto je u Baru, Sarajevu i Njujorku, profit je na kraju svima prioritet. To ni za koga nije dobro.

Pomenuo si da nam prijeti neki globalni rat ako nastavimo ovim putem. Da li je makar to neka šansa da se ovaj sistem izmjeni?

Surovo i depresivno zvuči, ali kada se obriše 80% nekog diska, onda postoji šansa da se iznova popuni novim stvarima. Konformizam se uselio u samu suštinu ljudskog bića. Ljudi se brzo na dobro naviknu i razmaze se. Čak i nakon takvih mogućih užasa, mislim da bi se ljudi opet navikli na neki komfor i vratili se na ovakvo stanje kakvo imamo danas. Mislim da se jednostavno čovječanstvu, civilizaciji kakvu sad znamo ne može pomoći. Možda sam ja nihilista, ali ne vidim neki napredak. Kako sad stvari stoje, nema ljudima pomoći dok svako zaista ne zaviri u sebe. Rastrgnuti smo na sve strane, gledamo nekud spolja iako nam to ne treba. Realno nam recimo ne trebaju mobilni telefoni, ali nekako ne možemo bez toga. Ja kad izađem iz kuće bez telefona, kao bez ruke da sam izašao. Zato ne kažem da sam ja nešto bolji od većine, drogiran sam i navučen kao svi na taj komfor tehnologije. Licemjerno bi bilo reći da sam ja nešto bolji od ostalih. Jedino gdje sam ostao iskren sebi što nisam na fejsbuku.I ta tehnologija nam opet govori da je sve novac.Šta bi radili da se novac ukine?Čak i ono što je nekad bila ideja vodilja, kao nekad demokratija je samo prilagođeno sistemu uzimanja novca, što vidimo i kod nas i u svijetu, recimo u SAD-u gdje je smjena vlasti samo šarada za populaciju.Nemamo vizija, zakrčen nam je duh i nesposoban da pomisli kako bi nešto moglo biti drugačije. To je možda najgore od svega.

Ostavite komentar

%d bloggers like this: