3 years ago

Šta su to lokalni izbori

Bauk kruži Crnom Gorom. Bauk namjernog nesporazuma i pogrešnog tumačenja toga šta su lokalni izbori. Sve sile stare Crne Gore su se ujedinile u hajku protiv tog bauka, i premijer i vođe opozicije, i takozvana opozicija u vladi i „nezavisni“ intelektualci. Namjerno se koristim čuvenim Marksovim uvodom u „Manifest komunističke partije“ jer me politička situacija u Crnoj Gori u mnogo čemu podsjeća na stav Evrope prema komunizmu na polovini i kraju devetnaestog vijeka. Mogli bi polemisati da takvo stanje kod nas traje poslednjih stotinu godina ali bolje je da se držimo sadašnjosti. Kao što se na dvorovima, plemićkim kućama i rezidencijama bogatih industrijalaca prećutkivala prava priroda komunističkog pokreta, kao što se u poluglasu govorilo (kao da se radi o crnim činima koje ne smiju biti izgovorene) o mislima Marksa i njemu sličnih, tako se danas u Crnoj Gori izgleda ne smije govoriti o nečemu mnogo jednostavnijem, u ovom trenutku starijem i da kažemo, bezopasnijem. Ne smije se govoriti o tome šta su to lokalni izbori.

O čemu se zapravo radi? Ove godine, tačnije 25-tog maja (nedjelja) će biti održani izbori u 11 opština, u glavnom gradu i dvije gradske opštine glavnog grada. Izbori su redovni i učešće na njima je potvrdio sličan broj partija kao i na prethodnim izborima. Kampanja je počela prije tri mjeseca a već u nedjelju veče će biti poznati prvi preliminarni rezultati. U suštini, sve zvuči normalno i uobičajeno. Lokalni izbori su po pravilu najmanje turbulenti, zato što pokrivaju pitanja manjih zajednica, u političkoj debati uglavnom učestvuju lokalni funkcioneri koji raspravljaju o gradskom vodovodu, sportskoj sali i eventualnoj zloupotrebi termina školske sale. Partijski lideri su tu samo kao njihovi predstavljači na tribinama. Tako mi makar trebalo da bude.

Zato je red da prelistamo izjave koje su naši politički lideri davali tokom ta tri mjeseca i da vidimo koliko oni zapravo odgovaraju toj atmosferi laganih lokalnih priča. Prvi se vjerovatno izdvojio premijer i lider najjače parlamentarne stranke Milo Đukanović govoreći da se preko lokalnih izbora može destabilizovati država: ” Oni bi sada glasove da upotrebe da korumpiraju drugu koaliciju koja će im pomoži da ostvare destabilizaciju državne vlasti”[1]. Lider manje stranke u vlasti, Ranko Krivokapić, u pitanjima lokalne saradnje ne razmišlja o putevima i vodovodima, nego o NATO-u što ilustruje ovaj dijalog u emisiji “Živa istina”:

“Za SDP NATO je uslov!

  • Za Podgoricu?

  • Za sve!”[2]

Nisu dužni ostali ni predstavnici opozicije. Tako je lider najjačeg opozicionog saveza Miodrag Lekić uglavnom pričao o kriminalu i korupciji na državnom nivou i tome kako će lokalni izbori biti uvod u vanredne parlamentarne: “Mislimo da je ovo momenat gdje će građani iskazati raspoloženje za promjene, promjene dubljeg karaktera, vanredne parlamentarne izbore. Vjerujem u taj scenarij”[3]. Što se tiče Pozitivne Crne Gore, njihov lider Darko Pajović je ponovo pokušavao da pomalo smušeno uvede priču o trećem putu njihovog političkog bivstvovanja, “niti vlast niti opozicija”: “Suštinski gledajući, nema razlike između DPS-a i DF-a. Radi se o dvije arhaične strukture koje, u suštini, koriste iste principe i metode, a koje se ogledaju u partitokratskom duhu i identičnom političkom mentalitetu”. Jedini koji su donekle pokušavali da isključivo pričaju o lokalnim problemima i njihovim rješenjima su političari iz SNP-a ali je sav taj njihov rad vratio tri mjeseca unazad njihov lider Srđan Milić, prvo na konferenciji u Baru, pa onda i u Podgorici: “Neki ne vole SNP i zato što sam u četiri mjeseca jedini bio i kod Putina i kod Obame, za razliku od bilo kojeg drugog predsjednika partije u Crnoj Gori. Nas vole i na istoku i na zapadu, ja ne bih ni bio tamo da nemam čast i privilegiju da budem predsjednik SNP-a”[4].

Imajući u vidu ovakve izjave, jasno je da je u kampanji za lokalne izbore najmanje bilo lokalnih pitanja, a uglavnom priče oko Rusije i Krima, Ukrajine i Evropske Unije, članstva u NATO-u i još mnogo čemu što lokalni izbori ne mogu promjeniti. Zato smo stavljeni pred dilemu koju treba razriješiti – da li je stvarno moguće da naši političari ne znaju čemu služe lokalni izbori i šta oni rješavaju? Mislim da taj odgovor nije tačan. Iako se jako često potvrđuje da mnogi u našoj političkoj eliti ne znaju neke osnovne stvari, ipak im se mora priznati da znaju šta koji izbori znače, jer na kraju krajeva, to je i jedino što ih interesuje – kako će posle njih uskočiti u fotelje. Bilo je i tokom ove kampanje povremenih izleta u lokalne priče, ali tu smo obično slušali spiskove lijepih želja i vjerovatno neostvarivih planova koje slušamo kako se koji izbori približe.

Ako već naši političari znaju šta su to lokalni izbori, o čemu se na njima odlučuje zbog čega nam ih skrivaju, zbog čega se ponašaju prema njemu kao prema bauku? Dvije su mogućnosti. Ili iskreno ne znaju šta da ponude običnom građaninu, kako da mu obezbjede bolji i pristoniji život u ovim vremenima krize, ili je prosječan građanin uprkos povremenim anketama apsolutno nezainteresovan za politiku kao teren gdje će riješiti osnovna pitanja životne prakse, već ga interesuje samo visoka politika NATO-a, državnosti, promjena, revolucija, Amerike, Engleske, Rusije i Kine. Vjerujem da je ova prva opcija donekle tačna, ali me mnogo više zabrinjava ovo drugo. Rekao bih da je insistiranje na tim “velikim” pitanjima zapravo jedini način preko kojeg politički lideri uspjevaju da animiraju građane Crne Gore da izađu na birališta. Porazno djeluje što iz toga slijedi da priča o rješavanju pitanja koja muče jednu zajednicu ne bi izvela na birališta ni 50% populacije, pa politički lideri pribjegavaju apstrakcijama da bi tako privukli što više svojih simpatizera. A još poraznije je što će pitanje budućeg funkcionisanja lokalnog urbanističkog plana ili, da budemo u skladu sa aktuelnim zbivanjima, načinu odbrane od prirodnih katastrofa, biti rješavano kroz simpatije ili antipatije prema vojnim savezima i uvođenju sankcija, a ne prema tome ko nudi bolje rješenje i bolje kadrove?

Nije važno da li ovaj tekst čitate prije ili posle ovih izbora 25-tog maja. Bojim se da on neće izgubiti na aktuelnosti ni za četiri godine, kada iste ove opštine bude birale nove lokalne sazive. Jedini način da to izbjegnemo je da pokušamo naći partiju, nezavisnu odborničku listu ili kandidata koji je u našoj opštini, koja god bila, makar donekle pokušao da prvenstvo da pitanjima lokalne zajednice a ne situaciji na Krimu. Ili ako takvog nema, ostaje nam samo bojkot. Što se Krima, NATO-a i sličnih stvari tiče, ni parlamentarni ni predsjednički izbori tu puno ne mijenjaju. Lokalni ne mijenjaju ništa, zato ne dajmo da nas prevare.

 

[1] http://www.vijesti.me/vijesti/dukanovic-izbori-podgorici-presudni-ocuvanje-drzave-clanak-199877

[2] http://aktuelno.me/crna-gora/krivokapic-prvi-sagovornik-nakon-izbora-bice-onaj-ko-bude-najjaci

[3] http://balkans.aljazeera.net/vijesti/crna-gora-izbori-koji-znace-vise-od-biranja-gradske-vlasti

[4] http://www.vijesti.me/vijesti/milic-jedini-sam-bio-kod-obame-kod-putina-clanak-209935

Ostavite komentar

One Thought on “Šta su to lokalni izbori”

%d bloggers like this: