3 years ago

Crnogorska parada, dva dana kasnije

Ovaj događaj zaslužuje svoj tekst jer je vrlo indikativan za društvo u cjelini. Dobar dio komentatora prve crnogorske gej parade, održane u Budvi 24-tog jula, želi da istakne da je sam događaj epohalan i da poslije njega više ništa nije isto. Moje mišljenje je tu sasvim suprotno, ne mislim da se išta promjenilo i da je taj događaj išta donio crnogorskoj populaciji (i gej i strejt) ali da je jako dobar da prikaže mnoge aspekte našeg društva i tu bih priliku ja ovdje iskoristio. Za početak valjalo bi istaći kako su paradu doživjele dvije, nazovimo ih suprotstavljene strane, našeg društva. Za jedne, koji bi sebe nazvali tradicionalistima, nije dobro što se parada održala i sav bijes, sve kamenice su zaslužene jer ne postoji nijedan logičan razlog za njeno održavanje, homoseksualci treba da zadrže svoje seksualno opredjeljenje u okviru svog doma a u društvu ionako nisu diskriminisani. Druga struja, ona koja bi sebe nazvala evropejskom, naprednom, je srećna što se parada održala i to je za njih mali ali siguran korak u poboljšanju prava seksualnih manjina a oponente, naročito one nasilne smatraju zaostalim isfrustriranim slabićima. Ne treba biti previše mudar da bi se shvatilo da je istina između ove dvije, posvađane strane.

Treba utvrditi činjenice. Prava seksualnih manjina u Crnoj Gori nisu ugrožena u smislu u kojem će neko biti upitan za svoju orijentaciju prilikom zapošljavanja, naročito u državnim organima (tamo može biti i gej strejt, samo ako ima neophodnu člansku kartu). Ali bili bismo neiskreni ako bi rekli da homoseksualci imaju potpuno ista prava kao heteroseksualci. Oni ipak moraju da skrivaju svoje afinitete, neki od njih se čak moraju i pretvarati u javnosti i ako bi se kojim slučajem javno deklarisali, ne bi dobro prošli. Mnogi iz one prve, tradicionalne grupe će reći da tako i treba da bude, ali ja ne želim ovdje da postavim bilo kakvu kvalitativnu odrednicu, želim samo da utvrdim činjenice. A činjenice kažu da homoseksualci u ovom društvu nemaju ista prava kao heteroseksualci. Da li je za vas ta diskriminacija podjednako zla kao što su bile one prema ženama, crncima, Jevrejima, ili je normalna kao što postoji određena vrsta diskriminacije prema pedofilima, psihopatama i sličnima, prosudite sami, šta god da ja ovdje kažem neće promjeniti vaše mišljenje u svakom slučaju.

Dakle problem definitivno postoji i jedan sloj društva se zbog toga u manjoj ili većoj mjeri osjeća ugroženim. Pogledajmo hronološki događaje iza nas. Nevladina organizacija Forum Progres čiji je lider sada već zloglasni Zdravko Cimbaljević postoji više godina u Crnoj Gori ali izuzev povremenih izjava i dvije najavljene a neodržane parade, nisu imali nekakvog uticaja na crnogorsko društvo. Preokret se dešava kada se u javnosti pojavljuje nova organizacija za zaštitu prava seksualnih manjina Queer Montenegro i uz mnogo pompe najavljuje sebe kao organizatora prve crnogorske parade, u oktobru ove godine u Podgorici. U tom trenutku je izgleda Forum Progres odlučio da uzme stvari u svoje ruke i brže bolje sam organizuje prvi paradu. Ovakva šarada nije čudna za crnogorsko društvo, obzirom da imamo dvije grupacije u svemu, od jezika, crkve, akademije nauka preko rvačkih saveza do dvije masonske lože i turističke organizacije. Zato ne treba da čude dvije sukobljene LGBT(IQ) organizacije.

Organizacija Queer je najavila svoju paradu drugog jula ove godine, a otprilike dvije sedmice kasnije Forum Progres najavljuje svoju, budvansku paradu pod nazivom Seaside Pride. Već je samo ime probudilo sumnju u namjere kod onih sa istančanijim čulima. Zašto Seaside Pride? Nije ta parada bitna za morsku obalu, valjda je bitna za Crnu Goru i za njene građane manjinske seksualne orijentacije te bi bilo za očekivati da makar neki crnogorski toponim uđe u naziv. Pretpostavljam da se radi o dilu između vlade (koja je korišćenje imena Crne Gore uzela pod svoje, te ne da da se dovede u vezu sa bilo čim što oni ne mogu progurati kao svoj uspjeh) i pomenute organizacije. Već u samom početku vidimo da je nešto trulo sa organizacijom i motivima parade. Izbor Budve kao grada, sa njenim uskim ulicama je takođe čudan, zna se da postoji veliki otpor ovakvim okupljanjima te je nelogično organizovati negdje gdje policija ne može dobro postaviti svoje kordone i sačuvati učesnike i gradsku imovinu. Iako nije bilo vremena da se u najavi parade prođe kroz žestoku prozivku svih mogućih protivnika održavanja iste (što predstavlja folklor viđen sa organizacije istih u Beogradu) otpor je bio veliki. Preko dvije hiljade potpisa je skupljeno za svega par sati i veliki broj ljudi se pojavio da pokuša da razbije paradu, da dobacuje, da lomi, da se iživljava. Srećom na samoj paradi nije bilo povređenih. Bilans – 150 ljudi je učestvovalo u “Seaside Pride”, oko 400 policijaca ih je obezbeđivalo od preko 1000 ljudi koji su pokušavali da skup razbiju. Načinjena je značajna materijalna šteta, nekoliko je povređenih među policajcima, a ima dosta i uhapšenih. Sve skupa, bolje nego što se očekivalo.

Zato treba izvući zaključak – ko je na kraju od ovoga profitirao? Rekao bih svi, izuzev građana Crne Gore. Profitirala je Vlada, profitirao je Forum Progres, profitirali su huligani, samo su obični ljudi izgubili. Treba jasno reći – parada nije rješenje za poboljšanje položaja homoseksualaca kod nas. Ona je donekle riješila problem na zapadu, ali to ne znači da isti metod može da radi na našem prostoru te podsjeća na pokušaj američkog uvođenja demokratije uspomoć bombi u Iraku i Avganistanu – nasilno oponašanje stranih iskustava. Ali LGBT(IQ) organizacije to baš i žele – njihova sredstva finansiranja dolaze spolja i oni ih jedino mogu dobiti time što će pokazati da funkcionišu u društvu gdje je diskriminacija prisutna. Njima je potrebno da pokažu zapadu tuče na ulicama, bijes prema paradi, navodno nerazumjevanje prema različitima. Na taj način mogu da zadrže svoju funkciju profesionalnih homoseksualaca. Zato su oni dobitnici parade, iako je svaki “obični” homoseksualac izgubio. Dobitnik je i Vlada. Nakon svih nepopularnih poteza koje su povukli ove godine, najniži slojevi građanstva su svoj bijes iskalili na jednom nebitnom događaju.

Ipak, najgori utisak  su ostavili protivnici parade. Ljudi koji su mirno, u svojoj kući ili vjerovatnije po kafićima ispratili povećanje PDV-a, zaduživanja za KAP, izbornu krađu, ukidanje prava trudnicama i još mnogo toga nemaju ama baš nikakvo pravo da se bune protiv parade. Da oni imaju jaku građansku svijest koju bi pokazali tako što bi se usprotivili svakoj nepravdi koja postoji u ovoj državi imali bi pravo da ustanu i protiv parade. Ali oni “hrabrost” demonstriraju protiv nekih 150 ljudi (mahom žena) koji šetaju i zato su obične kukavice i jadnici. To je sindrom školskog siledžije koji napada najslabije dijete u školi a ne smije ni pisnuti bilo kome jačem od sebe. Zato je možda poraz cjelokupnog crnogorskog naroda ovdje i zaslužen. “Hrabrost” u našem društvu se svela na demonstraciju sile prema ono malo slabijih, od junaštva iz pjesama ni traga. I tako će gej organizacije dobiti svoje grantove, vlada opet kupiti zaborave, a huligani se iživljavati nad slabijima. U isto vrijeme je tenderska komisija odlučila da proda vladine akcije Kontejnerskog terminala barske luke za 8 miliona. Njen paket je procijenjen na 45 miliona a samo je u protekle 3 godine uložila 10 miliona. Tako se naše bogatstvo rasprodaje i baca dok nam se oči mažu glupostima. Pripremite se, tokom oktobarske parade nam možda ukinu plate, prodaju morsku obalu ili uvedu ukaz po kojem će svakog jutra doći dva sitna kriminalca da nam opale po dva šamara. Mi nećemo primjetiti, jer je parada najveći problem, sigurno. Tako da smo sve ovo vjerovatno i zaslužili.

Ostavite komentar

%d bloggers like this: