6 years ago

Korupcija i nepotizam i kako protiv njih

            Ako postoji nešto zajedničko svim državama koje su ispale iz Jugoslavije, to je ogroman problem sa korupcijom svih vrsta i na svim nivoima. Postoji više uzroka tome, ali nesumnjivo da u velikoj mjeri leži u tome što je prelazak sa socijalističkog na neoliberalni koncept ostavio more prilika za prevarante i pokvarenjake kojih u našim državama imamo na izvoz, i koji su više nego umješno iskoristili rupe koje su nastale u tranziciji između ta dva sistema. Tome dodajmo stare navike namještanja poslova, radnih mjesta i svih drugih pogodnosti ako ste bili rođak, prijatelj nekog partijskog čelnika, te ako ste sami partijski čelnici. Jedina razlika između tog i ovog sistema je što su danas takva nepočinstva legalizovana. Vi se prijavite na konkurs ili tender, ispunite sve uslove i dostavite vašu ponudu, sigurni da ste učinili najviše što ste mogli, a nekad i najviše što je moguće ponuditi. Ipak, neko drugi dobije mjesto ili posao, a pošto ponude najčešće nisu transparentne vi ne možete znati šta je taj neko drugi ponudio ili kakve je kvalifikacije naveo pa vam ostane samo da se češete. S druge strane, možda poznajete osobu ili firmu koja je bila “bolji” izbor od vas i pritom znati da on/ona/oni nikako nisu bolji od vas, nego da su stvari veoma drugačije. Ovo se često dešava. Opet, čak i ako je izbor bio transparentan i naizgled je najbolja ponuda zaista pobijedila, vi možda znati da su podaci našminkani a traženo znanje i diplome isfabrikovane ali ne možete ništa uraditi. Proces je legalno okončan i njegovom obaranju se teško možete nadati, čak i kada bi on uslijedio, to bi došlo toliko kasno da ne bi više bilo bitno.

            Korupcija u svom osnovnom značenju predstavlja promjenu na gore, kvarenje, iz onog čistog i prostog nastaje nešto iskvareno, nesavršeno, pogrešno. U slučaja država radi se o dekandenciji vrline, pravde i morala i najčešće se koristi kao pojava potplatljivosti ljudi zaposlenih u državnoj administraciji, nezavisno od pozicije koju zauzimaju. Otud stalno pominjanje da je neko “korumpiran”. Češće od potplatljivosti, korupcija dolazi u obliku nepotizma, odnosno favorizovanju rođaka ili prijatelja bez uzimanja u obzir njihove prave vrijednosti, kao u primjeru koji sam naveo gore.

            Svi znamo da ovako nešto postoji i da je svuda oko nas, na svakom mogućem mjestu i nerijetko se upitamo šta nam je činiti? Kao i sa svakim pitanjem koje se odnosi na neko loše stanje u državi, većina će odgovoriti da to nije fer ali da ne možemo apsolutno ništa uraditi. Oni malo optimističniji se nadaju da će kojekakve evropske komisije i međunarodne antikorupcijske agencije počistiti i naše dvorište, eto, zato što su tako dobri i njima to odgovara. Treći se nadaju da će se sve nekako srediti i da makar naša djeca neće imati ovih problema. Lijepo je misliti na svoju djecu i njihovu djecu i sve druge članove generacija koje dolaze ali to ne znači da ste vi sami nešto manje vrijedni i da ne treba da želite dobro za sebe. Loše je kada se radi nešto (recimo, netaktično trošenje energenata) zbog čega je dobro nama a neće biti dobro onima koji dolaze, ali ne činiti ništa dobro u ovom vremenu zato što imamo utjehu da će nekome nekada biti bolje je, jednostavno rečeno, neozbiljno i slabo. Što se tiče svih tih evropskih i svjetskih inicijativa, one će možda, ako im bude u interesu, jednog dana zavesti red zbog koga će nama, običnim građanima biti bolje, ali sama svijest će tu malo dobiti, bićemo primorani da ne činimo istinski loša djela i to nije nikakav uspjeh, to bi trebalo da se podrazumijeva.

            Imam par ideja kako bi moglo nešto da se uradi, makar na ličnom nivou, nešto što ne škodi nimalo a može da pomogne i podigne svijest o ovakvim problemima. Sigurno svi znate ljude koji su došli do pozicija koje ne zaslužuju partijskim vezama, zato što su na razne načine vezani sa nekim moćnicima iz svijeta politike i “biznisa”. Neki od njih zauzimaju nebitne pozicije i možda samo primaju platu da bi smetali i ne radili ništa. Drugi su pak uzeli mjesto koje zaslužuje neko bolji i vrijedniji, a treći, oni najopasniji, uprkos svojoj nestručnosti zauzimaju mjesta koja moraju biti povjerena boljim i stručnijim ljudima, takva su mjesta recimo ljekara. I ovdje se pokazuje koliko je korupcija opasna, zato što će vaš život možda zavisiti od nekog ko se tu našao prevarom i kršenjem mnogo moralnih i zakonskih načela. Naravno ovakve prevare postoje i na velikom ali čisto sumnjam da iko ko ovo čita planira da učestvuje na tenderu za izgradnju mostova, auto puteva ili hotelskih kompleksa pa to možemo ostaviti sa strane. Problem je u tome što za ljude koji na takve načine dolaze do pozicije ne govorimo da su loši, da su prevaranti, da su smradovi, sami dopišite izraz koji preferirate. Ne, mi za njih kažemo da su se snašli, a za one koji se bune protiv toga da su zavidni, a za partijske šefove i moćne tate kažemo da vole svoje familiju i da je lijepo što čine za prijatelje i porodicu. Jezik ima veliku moć i ako sumnjate u to samo pogledajte način na koji izvještavaju svjetske medijske agencije. Negdje kažu opozicija, negdje pobunjenici, negdje mirni demonstrantni, a negdje teroristi i zlikovci za ljude koji maltene izgledaju isto a svakako koriste iste metode. Samo je pitanje na čijoj su strani, i ako su na našoj potrudićemo se da im damo pozitivnu odrednicu i pribavimo im sve simpatije jer će nam možda nekad biti potrebni. Znate i sami da ovo radi, osjetili ste na svojoj koži ako ste iz Srbije ili Crne Gore. Mogli ste biti najiskreniji pacifisti ali ako bi ste pričali sa ljudima sa zapada često bi vas podozrivo gledali i očekivali da se izvinite za sva ubistva koja ste učinili, jer vas je njihov medij takvim učinio. Poenta je da, ako za ljude koji preko veza sa vladajućim partijama dobijaju poslove i pozicije kažemo da su se “snašli”, time im samo dajemo za pravo i poručujemo da, kad mi budemo imali veze, i mi ćemo se “snaći”. Ali ako kažemo da su slabići, poslušnici, nemoralni, i ako tu pojavu budemo stalno ocjenjivali istinski negativno, možda će se nešto promjeniti, makar u vašoj svijesti i svijesti ljudi oko vas. Možda će se makar jedan od njih posramiti i odustati od svoje pozicije. Možda neko drugi neće htjeti da “sredi” tako neku funkciju, jer će osjećati grižu savjesti. To ne možemo znati dokle god ovako loša djela ne nazivamo onako kako zaslužuju. Naravno, možda je nečija alternativa bila da umire od gladi, ali takvi ljudi zaista rijetko mogu naći vezu igdje, najčešće su to oni koji imaju dovoljno ali bi htjeli da imaju i više i samim tim zaslužuju našu porugu. To bi mogao biti prvi nivo, potpuna promjena riječi i misli koje imate za takve ljude i za takva činjenja, što više glasova pobune, to će se bolje osjetiti da neka bolest postoji. Drugi nivo bi bio nešto ličniji. Možda surovo zvuči, ali bi sigurno trebali da budemo malo neprijatniji i snishodljiviji prema onima za koje znamo da su preko veza ušli na mjesta koja zaslužuju bolji, sposobniji i školovaniji, zato što to nije ništa manje sramotno nego nešto ukrasti ili nekoga slagati. Pogotovo kada se radi o državi, jer je ona svojina svih nas, ne postojite vi radi države (i partijskih službenika) već svi oni postoje radi vas. Takođe, glavna odgovornost je na vama, da ne pričate protiv korupcije kada vas pogađa, a da koristite njene pogodnosti na sledećem ćošku. U tom slučaju niste ništa bolje od loše države u kojoj živite i samo doprinosite onoj staroj – kakav narod, takva vlast.

Ostavite komentar

%d bloggers like this: