6 years ago

Život po korijenu iz minus jedan

            Jedna od stvari koje su pokušali da nam usade u školi je savršenost i potpunost matematike. Kada to kažem mislim podjednako na aritmetiku i geometriju. Prvo vam daju da znanja da, ako shvatate matematiku, sigurno ste prirodno inteligentni, jer je to navodno bio jedini predmet koji se ne može nabubati. Dalje vas uvjeravaju u nepogrešivosti raznoraznih tablica, sabiranja, množenja, dijeljenja, na potpunu zaokruženost geometrijskih elemenata te mogućnost rješenja apsolutno svih problema. I to sve u sistemu koji ima beskonačno mnogo brojeva, članova i vi zaista možete samo da stojite tako mali i oduševljeni prema nekom sistemu koje je čovjek napravio i mislite da bi tako dobro valjalo svoj život ustrojiti.

            A onda možda malo dublje zagrebete, bilo po svom ličnom nahođenju, bilo slučajnim čitanjem nekih problema ili na već neki treći način i vidite da stvari ne stoje baš tako. Geometrija stoji na nekim principa koje smo tamo postavili zato što rade, a ako promjenimo samo jedan od tih principa (za koje ionako nemamo dokaza) pred nama se otvara potpuno drugačiji geometrijski sistem te su mogućnost zaista ogromne kuda će nas oblici povesti. Matematika s druge strane je jedna nepotpuna nauka, nesposobna da odgovori i na svoje najobičnije probleme te se može posmatrati isključivo kao jedna vještina koja ima praktične koristi. Radi se o drugom Hilbertovom problemu koji je postavljen početkom prošlog vijeka više iz razonode, a ispostavilo se da je zakopao mogućnost nazivanja matematike naukom. Ako vas interesuje, pročačkajte po netu, da ne izlažem sad ovdje. I onda to po čemu smo htjeli da uredimo život odjednom funkcioniše drugačije
.
            Sinoć je bilo prilično vedro, a svjetla grada nisu bila jaka pa se vidjelo mnogo zvijezda i neko je prokomentarisao kako uvijek vidi trouglove među njima. Neko drugi je rekao da vidi kvadrate, trapeze, svako po svom nahođenju ali svi su vidjeli neke geometrijske oblike. To me je podsjetilo da živimo u stanovima i kućama koje su pune pravougaonika i kvadrata, nalazimo se na trgovima koji su krugovi ili elipse, svuda oko nas su pravilni oblici i mi smo sami onda uslovljeni da razmišljamo kroz njih. A ne mora tako biti. Arhitekta i moderni umjetnik Huntervaser je projektovao bez ravnih površina, njegove zgrade su bile pune konkavnih i konveksnih linija koje su onda pravile neke neobične oblike svuda i nista mogli naći pravilne kvadrate ili krugove. To je objašnjavao time što su prave linije i oblici od čovjeka, a sloboda nepravilnosti od prirode i Boga i da je to ono čemu se treba vratiti. Možda nije najpraktičnije rješenje, ali mislim da bi bolje uticalo na svakog od nas kada bi bili okruženi jednim ovako čudnim svijetom, namjesto ovog sterilnog, punog pravilnosti.

            Šta je onda svijet, život po korijenu iz minus jedan? Korijen iz minus jedan je prvi broj do koga dođete a da mu ne možete naći mjesto ni u kakvom koordinatnom sistemu. Ako želite da sistem nastavi da funkcioniše jednostavno mjesto njega napišete jedno i, i time ste stupili u sistem iracionalnih brojeva, kojima nekako nije mesto nigdje. A njih ima koliko god hoćete, kroz različite računske operacije i pojavljuju se kao greške u sistemu. Kada promjenite svoju dnevnu rutinu i provedete dan radeći potpuno suprotne stvari od uobičajenih, kada otvorite oči za stvari koje ste nekad prezirali, kada u treptaju oka promjenite plan koji je obuhvatao sledećih godinu dana, kada se ludački zaljubite, vi tome pripišete jedno i jer ste time stupili u život iracionalnih brojeva, živite korijen iz minus jedan. Koja je njegova ljepota? Kada dišemo, jedemo, radimo neke obične radnje, onda je normalno i pametno živjeti svijet 2+2=4, ali kada radimo sve ono za šta vrijedi živjeti, one stvari koje određuju naš životni put i naše pravo biće, onda je korijen iz minus jedan jedina istinski prava mogućnost. To je ono što su htjeli da skriju od vas iz matematike, da postoji čitav svijet besmislenih brojeva i računskih operacija a da to neće narušiti sistem, život će ići dalje. I vaš matematički sistem koji vam je ugrađen u glavu će uvijek sugerisati da se držite sigurnih i poznatih operacija, željeći da vam izbije iz glave te iracionalnosti, a na vama je da ih gajite i upražnjavate u pravim momentima. Jer se egzistencija pravi jedino tim potezima, nepredvidljivim i uvijek novim, svako novo i je novi napredak, nova izgradnja i život u skladu sa prirodom i Bogom, a ne blokovima zgrada i glupim asfaltom.

Ostavite komentar

2 Thoughts on “Život po korijenu iz minus jedan”

  1. Jako lijep tekst. Samo moram odgovoriti na teke tehničke sitnice.
    Prvo, broj 'i' se može naći u koordinatnom sustavu, taj se zove Gaussova ravnina i dvodimenzionalan je.
    Drugo, broj 'i' nikako nije iracionalan broj! Može se zvati imaginarnim (ili kompleksim), ali nikako iracionalnim. Iracionalni brojevi su svi oni realni koji nisu razlomci (najpoznatiji su pi,e,…).
    Imaginarni i kompleksni brojevi i operacije s njima nisu besmislene (takve zaključke dobijemo kada matematičke nazive tumačimo kao riječi iz svakodnevnog jezika), oni su jednako stvarni i smisleni kao i realni brojevi, kao i prirodni (smisleni i stvarni sa matematično-platonističkog stajališta).

    Na kraju, Hilbertov 2. problem sigurno ne onemogućava da se matematika zove naukom (koja nauka može dokazati svoja osnovna počela???).

  2. Greska u imenovanju imaginarnog broja iracionalnim sam zaista napravio i na to mi je jos ranije skrenuta paznja ali ja svoj blog tretiram kao papir i ne ispravljam napisano. Drago mi je da sad i ovdje stoji komentar da neko, ko bi ga u buducnosti mozda citao, ne bi imao pogresan utisak o stvarima.

    Hvala za dodatna pojasnjenja, ja sam naravno govorio iz ugla laika, koji je o matematici ucio (ne previse) u osnovnoj i srednjoj skoli i nesto malo na fakultetu, tako da je znanje ograniceno i vise predstavlja moje razmisljanje o onome cemu nas uci nasi nastavnici i profesori nego ono sto zaista jeste matematika. Ne bi se ni usudio da na jednom ogranicenom formatu kao sto je blog pricam naveliko o matematici.

    Sto se 2. Hilbertovog problema tice, mislim da tu niste u pravu, jer hemija ipak pocinje od elemenata, fizika od definisanja materije, kao i biologija. One krecu od prvih aksioma pa nadalje. Ali to na kraju krajeva i nije toliko bitno.

%d bloggers like this: