8 years ago

Angažovana književnost

Čitao sam danas Orvelovu Životinjsku farmu, propust koji sam konačno ispravio. Moram priznati da to djelo zaista spada u sam vrh književnih djela dvadesetog vijeka, a možda i književnosti uopšte. Uostalom ima li rečenice koja je češće citirana od: “Sve životinje su jednake ali neke životinje su jednakije od drugih”? Čitanje ovog djela me je podsjetilo na jednu ideju, postavljenu u naslovu teksta, ideju angažovane književnosti. Idejnim tvorcem angažovane književnosti smatramo Žan-Pol Sartra, koji je i sam napisao nekoliko eseja koji predstavljaju svojevrstan manifest te forme, u kojima pokušava da nam objasni potrebu za forsiranjem takvog tipa djela. Po njegovom mišljenju, angažovana književnost nam je potrebna da bi se oslobodili, da bi se osvjestili, ona je dvosmjerna, jer s jedne strane je pisac koji nam ukazuje na probleme u društvu, a s druge čitalac koji treba na pravi način da prihvati i razumije te ideje. Sartr u drugi plan stavlja klasike književnosti, ne spori njihov kvalitet, ali podvlači da je možda bitnije čitati neki aktuelan tekst prije nego neki klasik jer nas jedino savremeni tekstovi mogu osloboditi i dotaći. Naravno, ekstreman stav nije ništa neobično za Sartra, ali i za bilo koju ideju koja je nova i koja mora da se na što jači način istakne. Izuzmimo ovu, ipak neozbiljnu misao (jer elementarno obrazovanje je čitati velika djela, i čovjek ne smije sebe nazvati intelektualcem a da nije čitao Dostojevskog, Getea, Šekspira… pa i Sartra) i uvidjećemo da je ideja angažovane književnosti veoma dobra. Šta to znači da nas angažovana književnost oslobađa? Svi smo skloni da dajemo raznovrsne ocjene na mnogobrojna pitanja, da zastupamo određena ubjeđenja, da glasamo za neke političke opcije, ali koliko smo slobodni u tom izboru? Da li iko može za sebe reći da je apsolutno slobodan ili nas sve oblikuju okruženje, mediji, pa na kraju krajeva i naše osobine? Upravo ovdje treba da uđe angažovana književnost, jedan pisac, umjetnik, treba da se potrudi da što bolje objasni ili da lični pečat nekoj temi koju misli da razumije. Sad pitanje je koliko je njegovo mišljenje slobodno, ali ako se dovoljno dobro informišemo o nekoj pojavi, ako pročitamo par različitih i kvalitetnih mišljenja onda će i naša misao biti slobodnija. Angažovana književnost je tu da nam otvori oči, da bude prava antiteza šund literaturi koja gospodari ovih dana i koja smatra da je bitnije da nam plasira sporedne stvari i da nam ispriča neke trivijalne priče sa nikakvim porukama. Uzmimo Životinjsku farmu za primjer – djelo je završeno februara 1944. i objavljeno nedugo zatim i predstavlja savršenu kritiku boljševičke i socijalističke Rusije. Jugoslavija je godinu dana nakon njenog izdavanja ušla u avanturu poznatu kao FNRJ, i znamo kako smo dobro na kraju prošli. A pogledajte likove u knjizi, Orvel kao da je pisao o jugoslovenskoj a ne ruskoj situaciji, kao da je bio prorok a ne analitičar. Vrlo lako možemo vidjeti Snoubola kao Đilasa, Napoleona kao Tita, pse kao UDBU i OZNU, tu su nezaobilazni komiteti, a veliki odstrel životinja zbog navodne izdaje nije daleko od informbiroa i Golog Otoka. Umalo da zaboravim – konj Bokser je Avdija iz pjesme Zabranjenog Pušenja – Srce, ruke, lopata (šala mala). Da su naši preci čitali Životinjsku farmu možda bi malo odmjerenije, ako uopšte, ušli u tu socijalističku avanturu, kao što već rekoh. A ko može i ko treba da bude angažovani književnik? Pa svako ko to želi, novinski kolumnista, etablirani pisac, bloger, političar i običan službenik. Što više mišljenja, što slobodnija razmjena informacija i veći rad na produhovljenju, to možemo reći da smo slobodniji. Naravno, nikad ne možemo biti apsolutno slobodni, ali možemo biti slobodniji, i to u pravom smislu, ne onom iz gorepomenute knjige. Uz takav stav biće normalnije i bolje shvatanje, pa potom i razgovor o problemima iz svijeta tipa Kosovo, globalna ekonomska kriza, ili Izraelska agresija na Gazu ali i način na koji ćemo prihvatiti savremenu umjetnost, vidjeti projekat CERN, pa na kraju krajeva kako je najbolje provesti slobodno vrijeme. Zato angažovana književnost ne smije da se preda, pogotovo ne danas.

Ostavite komentar

%d bloggers like this: