9 years ago

Zvjezdana prašina

Ne volim da pišem o stvarima koje mi se nisu svidjele, najviše zbog toga što smatram da je najlakše nešto iskritikovati a da je mnogo vještije i bolje kada se u svemu nađe nešto dobro, pozitivno. Nažalost po ovaj film loše stvari su prevagnule nad onim dobrim. Priča prati nekoliko dana avanture Tristana Torna (ili u našem prevodu bukvalno prevedenog kao Trn) koji odlazi u magičnu zemlju sa druge strane zida, Olujište, u potrazi za zvijezdom koja će predstavljati poklon za njegovu izabranicu Viktoriju. Ali u Olujištu su smutna vremena, zvijezda je zapravo djevojka koja oko vrata nosi rubin za koji se bore prinčevi zemlje (jer će onaj ko prvi stigne do njega postati kralj) a djevojku traže i vještice jer će im njeno srce donijeti obnovljenu mladost i vječan život. Priča ima sve što se traži od epske fantastike (koja je istovremeno i bajke) – prinčeve, vještice, magiju, dobre i loše momke pa čak i pirate. Ovakvi sastojci ne bi trebalo da omanu u donošenju dobre zabave ali nešto je pošlo po zlu. Nego ajmo ipak prvo da pogledamo šta je dobro – dodjeljivanje uloga zaslužuje najvišu ocjenu, Kler Dejns kao Ivejn, zvijezda u ljudskom obliku je pun pogodak jer ne možete se odati utisku da ako bi kojim slučajem zvijezde bile među nama one bi tako izgledale. Glavni junak je takođe simpatičan, ne izdvaja se nešto pretjerano ali nije loš dok najbolje uloge nose dvoje najpoznatijih glumaca u ovom filmu Robert De Niro kao piratski kapetan Šekspir i Mišel Fajfer kao vještica. De Niro je zaslužan za dvadeset najinteresantijih minuta u filmu, dovodi do toga da vas boli stomak od smijanja i, s obzirom da se pojavljuje negdje na pola filma, daje vam nadu da je film zaista dobar. Fajferova s druge strane tumači ulogu ostarele vještice koja želi da povrati mladost te bi zli jezici vjerovatno rekli da je to ko poručena uloga za nju. U dobre aspekte filma spada i na momente odličan humor, recimo mrtvi prinčevi koji komentarišu skoro svaki trenutak u filmu (jer su zarobljeni između života i smrti dok se ne kruniše novi kralj) i činjenica da film, iako nije dobar ne uspjeva da vam potpuno dosadi već može da se odgleda u jednom dahu. A šta ne valja? Najgore je potpuno odsustvo originalnosti, priča po sistemu smuti pa prospi – malo folklora, nešto Tolkina, dosta Luisa i neki tračak Pračeta ne dovode nužno do nečeg kvalitetnog, naročito kad neoriginalnost ide do ove mjere. Štaviše ovo je vjerovatno nešto najneoriginalnije što sam gledao u dugo vremena (Braća Bluz 2000 su ipak gora po ovom pitanju) i zato se na mnogo mjesta u filmu jednostavno iziritirate ovim, jer neko vam je uzeo pare da bi vam servirao ono što ste vidjeli kod drugih autora, i to u boljem izdanju. Da zaključim, film ima vrlo malo zvjezdanih momenata a suviše onih koji nam sugerišu da će brisati prašinu dok ne padne u potpuni zaborav.

Ostavite komentar

6 Thoughts on “Zvjezdana prašina”

  1. “Najgore je potpuno odsustvo originalnosti, priča po sistemu smuti pa prospi – malo folklora, nešto Tolkina, dosta Luisa i neki tračak Pračeta ne dovode nužno do nečeg kvalitetnog, naročito kad neoriginalnost ide do ove mjere.”

    To je vec problem knjige, zar ne?

  2. Pa da, al kad se analizira prica neke adaptacije i kudi se originalnost logicno je da je problem u djelu koje je adaptirano :)

  3. Gresis Stefane!!!! Lepo slusaj Marijanu kada zna sta je lepo a sta nije :)))))

    E sad bez zezanja, nisi procitao Gejmenove rane radove u vidu kratkih prica. Elem, covek je uglavnom adaptirao sve moguce bajke a Stardust je samo kompilacija toga, dakle neoriginalnost je namerna od starta.

  4. Ne znam, meni je ova neoriginalnost smetala do bola, sto je vjerovatno zbog toga sto ne volim Gejmena. Ukratko, njegov stil mi je bezveze.

  5. auh, zbog ove poslednje recenice cemo se ozbiljno raspraviti na nekom od iducih skupova :D

%d bloggers like this: